Terror is no doubt a violent tool serving political ends of some sort. Nevertheless, terror has a phenomenality of its own. This discussion attempts at striping terror from its political ends while purposing to view it as a phenomenological event manifesting nothing but sheer violence. Following the thought of Benjamin and Derrida, the discussion looks at terror as a phenomenological event manifesting the spectral return of primordial violence. The eruption of the violence of terror is thus thought as a constant (...) reminder of the illegal and violent foundation that founds sovereign law. (shrink)

Clanak raspravlja o odnosu izmedju paradigmatskog statusa filma i upotrebe filmskih analogija u psihoanalitickom diskursu filozofije Slavoja Zizeka koji cini temelj njegovog kritickog diskursa o drustvu i kulturi uopce. U prvom dijelu, polazeci od novijih rasprava medju nekolicinom engleskih i americkih sveucilisnih intelektualaca o kontroverznim vidovima djelovanja Slavoja Zizeka u akademskoj zajednici i na siroj javnoj sceni, u prvom dijelu clanka prikazuju se neki usporedni primjeri i unutrasnji pokretaci kontroverzije sadrzaj-forma u filozofiji i pop-kulturi te Zizekovo razumijevanje te kontroverzije. U (...) drugom dijelu raspravlja se o Zizekovim sporadicnim refleksijama o meta-egzemplifikaciji i obrazlaze teza da kod Zizeka, na pretpostavkama ontologije virtualnog, presutno djeluje dvostruka, paradigmatska i analogijska, koncepcija inherencije u odnosu primjera i principa te zamjena analogije predmet? analogijom analiz?, sto stvara tipican konflikt izmedju metonimijske i metaforicke evazivnosti diskursa. Na toj pozadini vrednuje se ponovo opci prigovor protiv Zizeka o?virtualnom totalitarizmu? lisenom kontingencije smisla i ukazuje na mjesto subjekta izvan diskursa kao druge osnove za analizu uvjeta istinitosti. U trecem dijelu ispituje se i metodoloski vrednuje Zizekovo vlastito razumijevanje njegovog postupka filmske ilustracije i njegovo osebujno performativno razrjesenje epistemoloskog problema filmske interpretacije kroz montazu imaginarne identifikacije ili?empatije? s filmskim objektima, koje s?m naziva?perverzijom? ili?ljubavlju?. U cetvrtom dijelu analizira se ocigledni nesrazmjer izmedju Zizekove primjene doktrinarnih zaliha psihoanalize u kritici kinematografije, s jedne strane, i njegove teorijski oskudno razradjene apoteoze?kinematickog materijalizma?. Argumentira se da taj nerazmjer donosi u rezultatu ono sto Zizek odbija u nacelu: supstituciju materijalizma analize i kontingencije uvjeta u potrazi za istinskom holistickom koncepcijom smisla, sto, u konzekvenciji, izokrece psihoanaliticki diskurs o kinematografiji u hermeneuticki. (shrink)

The paper is focused on Genesis 1 – 3 where the primordial man [adàm] is created ‎and he was given the proper name Adam [adàm]. ‎ In Hebrew man and Adam are the same word, spelled the same way – [adàm]. ‎Different translations of Genesis 1-3 use for the first time the proper name Adam in ‎different places versions Gen 2:25; The German Luther ‎Bible Gen 3:8; Some English Protestant versions Gen 3:17; Bulgarian Protestant and many ‎English Protestant versions Gen (...) 3:20-21). The paper decodes the phenomenon by ‎studying the Hebrew original and several semiotic views on common and proper names ‎‎. Through these opinions the ‎important question “Who wrote the Bible?” is discussed. The analysis interfaces the new ‎linguistic relativity theory.‎ Four layers of symbolism are decoded: 1. The man became Adam; 2. The two men in ‎Gen 1:27 and in Gen 2:7 man [adàm] ‎is made by earth, ground [adamà]; 3. The two men in the New Testament ; 4. Edom, Adam and cultural discourses in both Testaments.‎. (shrink)