Abstract

Moja studija nadahnuta je tezom da filozofija svoj predmet izgrađuje tek kroz određenu normativnu perspektivu. Filozofsko postavljanje pitanja kozmopolitizma, kako sredstvima univerzalističkog morala uspostaviti udruženje slobodnih i jednakih »građana svijeta«, zasniva tek normativan horizont očekivanja koji svrće pogled na bezumnu stvarnost. Bezumna stvarnost dade se okarakterizirati pojmom »društva svjetskoga rizika«, koji Ulrich Beck uvodi kao dijagnozu vremena koje su zadesile sve moguće katastrofe. Katastrofe predočuju kako su nesigurni temelji na kojima smo izgradili nacionalnu državu a time i demokraciju. Što se više rizici globaliziraju, tim više postajemo prisiljeni na »svjetsko-građansku svijest«. Usprkos spoznaji rizika koji se globaliziraju, mi smo prvenstveno »građani države«, a ne »građani svijeta«. Ne može se međutim poreći da granice nacionalne države gube na značenju. Polazeći od pretpostavke da je svjetsko društvo više kao tržište, htio bih istaknuti »kozmopolitski moment« transnacionalnog razgraničenja, kako bih razvio univerzalistički moral svjetskog građanskog društva s obzirom na budućnost demokracije