Abstract
Autor raspravlja da pitanje o smislu života prvenstveno treba razumijeti kao pitanje o logičkoj strukturi razloga za djelovanje. Odnosno, pitanje o smislu života u prvome je redu potraga za racionalnom rekonstrukcijom naših praktičnih razloga. Činjenica da se veliki broj naših djelovanja može opravdati unutar okvira instrumentalne racionalnosti upućuje da na kraju lanca opravdanja mora postojati jedan ili više konačnih razloga za djelovanje. Uobičajeni kandidati su sreća, objektivna svrha, briga za druge i slično. Sve navedene odgovore autor odbacuje smatrajući da je okvir instrumentalne racionalnosti u ovome kontekstu pogrešno shvaćen budući da mnoge stvari koje radimo u našim životima nemaju samo instrumentalnu već i intrinzičnu vrijednost. Autor se opredjeljuje za pluralizam vrijednosti odbacujući ideju da mora postojati jedan razlog za djelovanje. The author argues that the question about the meaning of life should primarily be understood asthe question about the logical structure of the reasons for acting. That is, the question about themeaning of life is primarily a quest for rational reconstruction of our practical reason. The fact thatmany of our actions may be justified within the framework of instrumental rationality naturallysuggests that at the end of the chain of justification there must be ultimate reason/s for acting.Usual candidates are happiness, objective purpose, care for others, etc. Author rejects all of theseanswers and argues that the framework of instrumental rationality is ill understood in this context,because many things that we do in our lives do not have only instrumental value but intrinsic valueas well. That is, the author rejects the idea that there must be a single reason for acting and finallyargues in favour of value pluralism