Abstract

Rad se bavi govornim metodama u nastavi hrvatskoga jezika, pri čemu se najprije na teorijskoj razini razmatraju govorne metode te njihova klasifikacija. Ističu se monološke i dijaloške nastavne metode, usredotočeno se razlaže metoda usmenoga izlaganja kao monološka nastavna metoda, odnosno u dijaloškim se metodama posebno razmatraju vrste nastavnoga razgovora. Namjera je ovoga rada istražiti zastupljenost govornih metoda u nastavi hrvatskoga jezika pri čemu se ovoj problematici pristupa s aspekta poučavanja i učenja, odnosno kontinuiteta dvaju čimbenika – nastavnika i učenika. S obzirom na to, istražuje se zastupljenost nastavnikovih govornih metoda – dominacija poučavanja i uloge nastavnika i zastupljenost učenikovih govornih metoda – dominacija učenja i uloge učenika. Cilj je utvrditi zastupljenost govornih metoda u poučavanju i učenju hrvatskoga jezika te ispitati prevladavaju li nastavnikove ili učenikove govorne metode. Rezultati provedenoga istraživanja na čujnim zapisima 30 nastavnih sati pokazali su da je u promatranoj nastavi hrvatskoga jezika pretežita zastupljenost nastavnikovih govornih metoda i to dijaloških metoda.