Započevši navođenjem suvremenih prevladavajućih vrijednosti tolerancije, dijaloga i političke korektnosti, članak analizira Isusov govor i učenja u sinoptičkim evanđeljima u svjetlu navedenih vrijednosti. Prvo, članak analizira Isusov govor o ljubavi, a nakon toga usmjerava se na njegov oštar govor i učenje. Potom, članak analizira reakcije različitih pojedinaca i grupa ljudi na Isusov govor i učenje. Na temelju poduzete analize, u posljednjem dijelu članka uspoređuje se Isus iz sinoptičkih evanđelja s iskrivljenom slikom Isusa koja je ponekad prisutna u suvremenom kršćanstvu. Zaključuje (...) se kako je suvremena zapadna kultura izopačila Isusovu sliku iz evanđelja, stvorivši suvremenog Isusa koji u svojem govoru i učenju odražava današnje prevladavajuće vrijednosti. Međutim, Isus je isti jučer, danas i zauvijek, i trebamo biti pažljivi da ne slijedimo nekakvog suvremenog Isusa, već onoga iz evanđelja. Starting from the contemporary dominant values of tolerance, dialogue and political correctness, this article analyses Jesus’ speech and teachings in the synoptic gospels in the light of these values. First, the article analyses Jesus’ speech about love, and then the focus is on Jesus’ harsh language and teaching. After that the article analyses reactions of different people and groups on his language and teaching. Based on this analysis, in the final section the article compares Jesus’ of the gospels with distorted portray of Jesus that is sometimes present in contemporary Christianity. The conclusion that is made is that contemporary Western culture has distorted the image of Jesus from the gospels, and has created a modern Jesus which in his speech and teachings reflects today’s dominant values. However, Jesus is the same yesterday, today and forever, and we should be very careful to follow not some “contemporary Jesus”, but Jesus of the gospels. (shrink)

Pretpostavljajući da u evanđeoskom kršćanstvu postoji kriza biblijskog tumačenja, ovaj članak nastoji ukazati na tu problematiku, posebice zato što je za evanđeosko kršćanstvo postojanje Crkve usko vezano uz navještaj Istine. Polazeći od pozicije da evanđeoska hermeneutika nije rođena u vakuumu, već je rezultat povijesnog procesa, u prvome dijelu članka uvodno se analizira problematika između sola i solo scripture, i ističu se neka problematična pitanja na koja treba obratiti pozornost. U drugome dijelu članak se bavi hermeneutikom u partističkom razdoblju, posebice: a) (...) odnosom između Pisma i tradicije, koje je utjelovljeno u pravilu vjere ; b) teološkim pretpostavkama koje su dovele do alegorijskog i doslovnog tumačenja Pisma u Aleksandriji i Antiohiji. U zadnjem dijelu članka, na osnovu nekih lekcija iz patristike, predlaže se revizija prakse tumačenja Pisma među evanđeoskim kršćanima. Naročito, evanđeoski kršćani trebali bi: i dalje smatrati Bibliju jedinim nepogrešivim izvorom kršćanske doktrine, nastaviti razvijati povijesno-gramatičku metodu, posebice u odnosu na pitanje analogije vjere u egzegetskom procesu, ali jednako tako bi trebali prepoznati da Biblija ne može u cijelosti imati ulogu pravila vjere ili analogije vjere. Ovome svemu mora se pridružiti još nešto, a to nešto drugo bi trebalo biti otkrivanje patritičkog razdoblja kao „jedne vrste doktrinarnog kanona“. Presuming that within Evangelical Christianity there is a crisis of biblical interpretation, this article seeks to address the issue, especially since Evangelicals view the existence of the church as closely connected to the proclamation of the Truth. Starting with a position that Evangelical hermeneutics is not born in a vacuum, but is the result of a historical process, the first part of the article introduces the problem of sola and solo scriptura, pointing out some problematic issues that need to be addressed. In the second part, the article discusses patristic hermeneutics, especially: a) the relationship between Scripture and tradition embodied in regula fidei and; b) theological presuppositions which gave birth to allegorical and literal interpretations of Scripture in Alexandria and Antioch. In the last part of the article, based on lessons from the patristic era, certain revisions of the Evangelical practice of the interpretation of Scripture are suggested. Particularly, Evangelicals may continue to hold the Bible as the single infallible source for Christian doctrine, continue to develop the historical-grammatical method particularly in respect to the issue of the analogy of faith in exegetical process, but also must recognize that the Bible cannot in toto play the role of the rule of faith or the analogy of faith. Something else must also come into play, and that “something” would definitely be the recovery of the patristic period “as a kind of doctrinal canon.". (shrink)

Upotreba pojmova učenik i učeništvo vrlo je uobičajena u evanđeoskom kršćanstvu, a značenje tih pojmova smatra se samo po sebi razumljivim. Međutim, iako je u tim krugovima došlo do svojevrsnog usvajanja ovih pojmova, oni su već ranije postojali i u židovskoj kulturi Isusova vremena. Svrha i cilj ovog je članka proučiti značenje koncepta učeništva u njegovu originalnom kontekstu i vidjeti koliko to značenje odudara od značenja koje ovi pojmovi imaju danas. Ovu ćemo temu obraditi u dva dijela. U prvome poglavlju (...) proučava se starozavjetni korijen koncepta učeništva, a u drugome poglavlju sagledava se židovski sustav obrazovanja u Isusovu vremenu. U trećem poglavlju razmatra se je li i sam Isus, i u kojoj mjeri, prošao židovski sustav obrazovanja te kako i na koji je način primjenjivao taj model u poučavanju svojih učenika. U drugome dijelu članka prvo ćemo razmotriti praksu učeništva u prvoj Crkvi, a nakon toga ponuditi smjernice za primjenu Isusova koncepta učeništva danas u Crkvi. Ključan je fokus ovog članka na problematici prenošenja principa učeništva shvaćenih unutar konteksta židovske kulture na Crkvu danas budući da istraživanje otkriva kako razumijevanje tog pojma danas ne odgovara sasvim načinu na koji se shvaćalo učeništvo Isusova doba. Naime, premda je učeništvo i tada sadržavalo prenošenje informacija, važnije od toga je bilo slijediti učitelja i učiti od njega u bliskom odnosu. U članku se zaključuje da moguće rješenje za ovaj izazov treba potražiti prvo u promjeni razmišljanja o tome što učeništvo uistinu jest, a onda u praksi kroz mentorstvo i male grupe ciljano izložiti obje strane iskustvu poučavanja primjerom. The usage of the terms “disciple” and “discipleship” are very common among evangelical Christians and meanings of these terms seem self-evident. However, although these circles adopted such language, he was already present in the Jewish culture of Jesus’ time. The purpose and the goal of this article is to analyze the concept of discipleship in its original context and see how much the meaning of this term is removed from the meaning that this term has today. This topic we will address in two parts. In the first chapter, we will study the Old Testament roots of discipleship, and in the second chapter, the Jewish educational system in Jesus’ time. In the third chapter, we will analyze whether Jesus himself, and in what measure, passed through that Jewish educational system, and how and in what ways he used this model in the discipleship process of his disciples. In the second part of the article, we will address the practice of discipleship in the first Church, and after that offer some guidelines on how to apply Jesus’ concept of discipleship in the Church today. The key focus of this article is the problematic of applying principles of discipleship that were present in the context of Jewish culture, on the Church today, since our analysis reveals that understanding of discipleship today does not correspond entirely to the understanding of that concept in Jesus’ time. Although discipleship then and now contained passing on information, it was more important was to follow the rabbi and learn from him in a close relationship. It is concluded that a possible solution for this challenge must be sought first and foremost in the change of thinking about what discipleship truly is, and then in the practice through mentoring or working in small groups purposefully expose both sides to the experience of teaching through example. (shrink)

Upotreba pojmova „učenik“ i „učeništvo“ vrlo je uobičajena u evanđeoskom kršćanstvu, a značenje tih pojmova smatra se samo po sebi razumljivim. Međutim, iako je u tim krugovima došlo do svojevrsnog usvajanja ovih pojmova, oni su već ranije postojali i u židovskoj kulturi Isusova vremena. Svrha i cilj ovog je članka proučiti značenje koncepta učeništva u njegovu originalnom kontekstu i vidjeti koliko to značenje odudara od značenja koje ovi pojmovi imaju danas. Ovu ćemo temu obraditi u dva dijela. U prvome dijelu (...) članka proučili smo starozavjetni korijen koncepta učeništva, sagledali židovski sustav obrazovanja u Isusovu vremenu, razmotrili smo je li i sam Isus, i u kojoj mjeri, prošao židovski sustav obrazovanja te kako i na koji je način primjenjivao taj model u poučavanju svojih učenika. U drugome dijelu članka prvo ćemo razmotriti praksu učeništva u prvoj Crkvi, a nakon toga ponuditi smjernice za primjenu Isusova koncepta učeništva danas u Crkvi. Ključan je fokus ovog članka na problematici prenošenja principa učeništva shvaćenih unutar konteksta židovske kulture na Crkvu danas budući da istraživanje otkriva kako suvremeno razumijevanje tog pojma ne odgovara načinu na koji se shvaćalo učeništvo Isusova doba. Naime, premda je učeništvo i tada sadržavalo prenošenje informacija, važnije od toga je bilo slijediti učitelja i učiti od njega u bliskom odnosu. U članku se zaključuje da moguće rješenje za ovaj izazov treba potražiti prvo u promjeni razmišljanja o tome što učeništvo uistinu jest, a onda u praksi kroz mentorstvo i male grupe ciljano izložiti obje strane iskustvu poučavanja primjerom. The usage of the terms “disciple” and “discipleship” are very common among Evangelical Christians and the meanings of these terms seem self-evident. However, although these circles adopted such language, it was already present in the Jewish culture of Jesus’ time. The purpose and the goal of this article is to analyze the concept of discipleship in its original context and see how much the meaning of this term is removed from the meaning that this term has today. This topic we will address in two parts. In the first part, we studied the Old Testament roots of discipleship and the Jewish educational system in Jesus’ time and analyzed whether Jesus himself, and in what measure, passed through that Jewish educational system and how and in what ways he used this model in the discipleship process of his disciples. In this part of the article, we will address the practice of discipleship in the first Church, and after that offer some guidelines on how to apply Jesus’ concept of discipleship in the Church today. The key focus of this article is the problematic of applying principles of discipleship that were present in the context of Jewish culture, on the Church today, since our analysis reveals that understanding of discipleship today does not correspond entirely to the understanding of that concept in Jesus’ time. Although discipleship then and now contained passing on information, it was more important to follow the rabbi and learn from him in a close relationship. It is concluded that a possible solution for this challenge must be sought first and foremost in the change of thinking about what discipleship truly is, and then in the practice through mentoring or working in small groups purposefully expose both sides to the experience of teaching through example. (shrink)