Veliko interesovanje za metafizički pojam utemeljivanja poslednjih desetak godina na savremenoj metafizičkoj sceni dovelo je do pojave onih autora koji ne dele isti entuzijazam kao i njegovi zagovornici. U ovom radu osvrnućemo se na skeptičku poziciju koju zastupa Kris Dejli. Osnovni prigovori njegove kritike zasnovani su na ideji da sam koncept utemeljivanja nije razumljiv, odnosno da zagovornici te koncepcije nisu uspeli da to pokažu. U prvom delu rada iznećemo opšti pregled temeljnih karakteristika pojma utemeljivanja i njegove teorijske funkcije, dok ćemo (...) u drugom delu sagledati glavne Dejlijeve prigovore i pokušati da na njih odgovorimo. Na kraju, u zaključnim razmatranjima sumiraćemo glavne poente do kojih smo prethodnim uvidima došli. Pokazaće se da Dejlijevi prigovori nisu dovoljno jaki da dovedu u pitanje razumljivost govora o utemeljivanju. (shrink)

Jedna od istaknutih teorijskih koristi pojma utemeljivanja jeste njegova sposobnost da ujedinjuje različite slučajeve metafizičke zavisnosti i determinacije. To pretpostavlja da je sam ovaj pojam jedinstven. Jedinstvo utemeljivanja uobičajeno se prećutno pretpostavljalo među teoretičarima utemeljivanja, ali je s vremenom postalo predmet diskusije usled različitih skeptičkih izazova. U ovom radu ispitaćemo tri najopštije teorije jedinstva utemeljivanja: 1) singularizam − gledište po kojem je je dinstvo utemeljivanja zasnovano na ideji da postoji samo jedna relacija utemeljivanja; 2) generalizam − gledište po kojem utemeljivanje (...) treba razumeti kao generički pojam; i 3) gledište koje tvrdi da jedinstvo utemeljivanja počiva na objektivnim sličnostima među različitim relacijama utemeljivanja. Posebna pažnja biće posvećena trećoj opciji koja je bila u velikoj meri zanemareno gledište. Naša razmatranja će ukazati da ovo stanovište, zahvaljujući svojim inherentnim teorijskim vrlinama, zaslužuje mnogo oz biljniji tretman u metafizičkim raspravama o utemeljivanju. (shrink)

U ovom radu nastojim da čitaoce uvedem u problemsku oblast konceptualne analize pravnih pojmova i njene metodologije. Pokušavam da, na prilično bazičnom nivou, objasnim šta je konceptualna analiza, na koji način se ona obavlja i zašto je ona važna za teoriju prava. Takođe nastojim i da objasnim na koji način je konceptualna analiza povezana sa drugim oblastima filozofije, kao što su metafizika i epistemologija. Zatim, objašnjavam poduhvat u koji se konceptualna jurisprudencija upušta – da opiše ona svojstva po kojima se (...) stvari koje jesu pravo razlikuju od stvari koje nisu pravo, koja svojstva prvopomenute stvari čine pravom. Pritom sam to objašnjenje ilustrovao, nadam se, jasnim primerima. Takođe sam dao objašnjenje i procenu tri različita metodološka pristupa. Na kraju sam razmotrio praktički značaj konceptualne jurisprudencije. | Ovaj je prijevod izvorno objavljen u knjizi Bojan Spaić i Damir Banović, Problemi savremene pravne i političke filozofije. (shrink)

Naspram ustaljene interpretacije platoničke umjetnosti, kako je ona ontološki i spoznajno irelevantna jer je bitno određena mimetičkim konceptom kao pukom kopijom materijalne stvarnosti, te je stoga izgnana iz Države, ovdje podastiremo neke interpretacije koje tumače sasvim suprotno. Naime, moguće je pokazati da mimetički princip nije razlog Platonove osude umjetnosti, te daje zapravo pojam umjetničkog mimesisa utemeljen u metafizičkom pojmu mimesisa kao aproksimacije ili postupnog nalikovanja paradigmi. U tom slučaju umjetnički mimesis postiže višu ontološku vjerodostojnost i oponaša idealno posredstvom osjetilnoga. “Argument (...) sličnosti” u Parmenidu može predstavljati ozbiljnu prepreku u prihvaćanju, s jedne strane, teze o odnosu sličnosti između ideja i pojedinačnosti, tj. između paradigme i njene slike, te s druge strane može učiniti upitnom i tezu o aproksimaciji gdje mimetički koncept ima metafizičko utemeljenje. Međutim, ideja shvaćena kao sintetičko objedinjavanje množnog predstavlja ispravno stajalište za objašnjenje fenomena, a postaje upitna kada se stavi u istu razinu sa svojim egzemplarima. Ukoliko je odnos sličnosti između paradigme i njene slike određen “dinamičkom”, a ne “simetričnom sličnošću” u kojoj oba relata imaju isti stupanj ontološke autentičnosti, tada teza o filozofskom mimesisu kao aproksimaciji na kojemu počiva i umjetnički mimetički koncept ima svoj legitimitet.Contrary to the common interpretation of Platonic art that supports the view that it is ontologically and gnoseologically irrelevant because it is mainly defined by mimetic concept as a mere imitation of the material world, and is thereforebanished from the Republic, we will offer some different interpretations. Namely, it is possible to show that mimetic principle is not the reason why Plato condemns art, and that the notion of artistic mimesis in fact stems from the metaphysical notion of mimesis as approximation or gradual resemblance to the paradigm. In this case artistic mimesis achieves higher ontological authenticity and imitates the ideal by means of the sensory. Parmenides’ “resemblance argument” may constitute a serious obstacle for the acceptance of, on the one hand, the idea of the relation of resemblance between Forms and particulars, that is between the paradigm and its image, and on the other hand it may question the idea of approximation in which mimetic principle has metaphysical foundation. However, when Form is seen as a synthetic unity of many things , it then represents the right standpoint for the explanation of the phenomena, and it becomes questionable when it is placed on the same level with its exemplars. If the relation of resemblance between the paradigm and its image is determined by the “dynamic”, and not by “symmetric resemblance” in which both parts are on the same level of ontological authenticity, then the view of philosophical mimesis as approximation on which relies artistic mimetic concept is legitimate. (shrink)

Cilj ovog rada je razmatranje onih aspekata Bolcanove teorije utemeljivanja koji su značajno anticipirali savremene rasprave o utemeljivanju, i koji su dodatno dali podsticaja da se Bolcanov rad ponovo „otkrije“. Stoga ćemo svaki izneti segment njegovog učenja dovesti u vezu s paralelnim idejama u savremenim teorijama utemeljivanja. Na kraju ćemo razmotriti pitanja o značaju i mestu Bolcanovih uvida u kontekstu recentnih rasprava o istoriji pojma utemeljivanja.

The article discusses some aspects of the narrative explanation, and its nature and role in explaining the historical entities. The author defends possibility of formulating status of narrative explanation as scientific and adequate for all historical sciences, here defined as sciences concerned with the spatio-temporally restricted entities. lie suggests that uniqueness and particularity of historical objects are not in contradiction with the claims based on the classical model of explanation in the way of logical inferring. Results of discussion are that (...) undeveloped explanations, like explanation sketches, could be adopt, not just in accordance with pragmatic reasons, but also as the step toward full-fledged or complete explanation trough mediation of developing the scientific research programs on which they are based. (shrink)

Данная книга предназначена для студентов художественных специальностей, преподавателей философско-культурологических и искусствоведческих дисциплин, а также для всех интересующих отечественной культурой.

The purpose of this article is to present the understanding of architecture within the field of hermeneutic philosophy by describing the ideas of three great hermeneutic philosophers: Heidegger, Gadamer and Vattimo, who approach architecture from the ontological and aesthetic point of view. Heidegger interprets architecture as a fundamental trait of existence; Gadamer values it as the artistic form par excellence, with the form surpassed by the contents, too; and Vattimo discusses three possible ways of perceiving architecture in the postmodern society, (...) related to simultaneity, simulacra and the question of ornamentality. (shrink)

Kauzalno objašnjenje obično se smatra paradigmatskim slučajem objašnjenja u nauci, a brojni filozofi smatraju da je pojmovna analiza njegov sastavni deo. Upravo je na toj pretpostavci konstruisan argument čiji je cilj da pokaže da postoji eksplanatorni jaz između fizičkog i mentalnog. Jedna moguća strategija za fizikaliste, koji odbacuju postojanje eksplanatornog jaza, jeste pokušaj da pokažu kako pojmovna analiza nije nužan uslov za valjano objašnjenje u nauci. Dženis Dauel je u tom smeru ponudila primer u kom je semantička premisa (...) kauzalnog objašnjenja zamenjena premisom u kojoj se koristi referencijalna upotreba deskriptivnog izraza. Autor, analizirajući moguće interpretacije referencijalne upotrebe deskriptivnog izraza, smatra da ovaj primer nije dovoljno ubedljiv. (shrink)

Из прил.: Метафизическая концепция Ницше и ее роль в европейском мышлении: вечное возвращение равного : главы из лекций 1936-1940-х годов / М. Хайдеггер.