Abstract

U članku je riječ o bitnim obilježjima i modelu demokratskoga odgoja u Deweyevu djelu. Polazno je pitanje: što za suvremenu deliberativnu demokraciju znači Deweyev koncept odgoja i obrazovanja. Može li se njegov etički ideal čovječnosti primijeniti kao filozofski temelj za vrednovanje i opravdanje demokratske prakse? Je li Dewey potkopao i razorio temelje liberalizma, kako je tvrdio Richard Rorty? Ili njegova obnova filozofije zapravo tek vraća u život liberalizam i otvara nove putove demokraciji? Najnoviji val recepcije Deweyeve filozofije sve dubljim intenzitetom pokazuje zacijelo da iz njezina misaonoga naslijeđa plodonosnim sudarima s idejama i tendencijama suvremenoga doba izlazi na vidjelo nešto što ujedno prekoračuje okvir suvremenosti i upućuje na budućnost. U aktualnoj renesansi pragmatizma posebice je znakovito primijetiti kako Deweyeva vrhunski profinjena kritika modernoga »individualizma« i zagovor jačanja ćudorednih i participativno demokratskih poveznica u lokalnim zajednicama pronalazi odjeka u komunitarističkim argumentacijskim diskursima. Zaključna je teza da Dewey isticanjem supstancijalne povezanosti »communicatio–community–common« ne ruši temelje liberalizma i demokracije nego ih štoviše obogaćuje, učvršćuje i podiže na višu razinu