Abstract

U tekstu se analizira pitanje je li Pasolini u svojim političkim tekstovima naznačio određenu filozofiju odgoja kao kritiku potrošačkog društva. Povezujući njegov nedovršeni pedagoški esej s nekim od njegovih posljednjih članaka pokušava se odrediti Pasolinijeva pozicija kako prema odgoju tako i prema potrošačkom društvu, prema mogućnosti odgajanja i učenja kritičkog mišljenja mladih. Postavlja se pitanje granica i zadataka emancipacijske pedagogije u masovnom društvu. U radu se također pokušava naglasiti utjecaj koji je filozofija prakse, osobito u ličnosti Gramscija, izvršila na Pasolinijevo poimanje i kritiku društvene stvarnosti.The paper analyzes the question of whether Pasolini had sketched out in his writings a philosophy of education as a critique of the consumerist society. By linking his unfinished pedagogical essay with some of his later writings, the determination of his position towards both education itself and the consumerist society, as well as the education of young people for critical thinking is attempted. This raises the question of the limits and objectives of the emancipatory pedagogy in mass society. Furthermore, the paper seeks to explore the influence of Gramsci’s thought and philosophy of praxis in Pasolini’s understanding and critique of social reality