Abstract

Wittgenstein započinje svoja Predavanja o religioznom vjerovanju tvrdeći kako ne bi proturječio religioznoj osobi koja vjeruje u Strašni sud, iako on osobno ne dijeli takva uvjerenja. Kasnije izjavljuje kako nije siguran mogu li religiozni vjernici i pojedinci koji ne vjeruju istinski razumjeti jedni druge. Neki filozofi tumače ove primjedbe kao dokaz da je Wittgenstein smatrao kako su religijski i nereligijski diskursi nesumjerljivi, u tom smislu da nereligiozna osoba ne može razumjeti religioznu kada ova govori o svojim vjerovanjima, kao i da su religiozna vjerovanja imuna na kritiku izvana kao posljedica te navodne nesumjerljivosti. Hilary Putnam je tvrdio da je Wittgenstein vjerovao kako dijalog između religioznih i nereligioznih osoba podrazumijeva određeno nesporazumijevanje, koje međutim nije posljedica nesumjerljivosti. Predlažem drugačije sagledavanje „nesuprotstavljenosti“ i Wittgensteinovog shvaćanja religioznog vjerovanja, pri čemu se slažem s Putnamom da se teza o nesumjerljivosti ne može pripisati Wittgensteinu.