Abstract

Autor u ovom doprinosu podastire rezultate istraživanja ideje i korijena mediteranske bioetike. Postoji li uopće jedna regionalna, upravo mediteranska bioetika? Ako postoji, nameće se pitanje o njezinim teorijskim korijenima. Ako njezini teorijski korijeni uistinu počivaju na sveobuhvatnome kulturnom tlu mediteranskoga kompleksa, onda nije beznačajno pitanje o njezinu odnosu prema drugim regionalnim bioetikama. Međutim, odgovor na pitanje o teorijskim korijenima mediteranske bioetike podrazumijeva također odgovor na pitanje o njezinim praktičkim – upravo etičkim – korijenima. Drugim riječima, koja etika može stajati i stvarno stoji u temeljima mediteranske bioetike, kao njezin odlučujući raison d’être regionalne bioetike? Pritom regionalno određenje bioetike kao mediteranske ne označava puko zemljopisno razgraničenje nego podrazumijeva i uključuje bitne elemente historijske realizacije jednoga kulturnoga kruga koji je pokazao i pokazuje svoje enormne teorijske i praktičke učinkovitosti na razini stvaranja jedne zasebne, upravo Zapadne civilizacije. I upravo kao što kompleks Zapadne civilizacije, svojom misaonom prodornošću i praktičkom učinkovitošću, probija i nadilazi okvire zemljopisnoga ograničenja, to se isto razložno može očekivati od regionalne mediteranske boetike u kojoj ono regionalno ima značenje začeća, kolijevke i izvora ideje koja određuje, karakterizira i uvjetuje ljudsko istraživanje smisla i sreće iz jedne metapovijesne perspektive. Izvanjsko, tj. civilizacijsko istraživanje smisla i značenja korijena mediteranske bioetike u slijedećem koraku treba ustupiti mjesto unutrašnjem, tj. filozofijskom istraživanju smisla i značenja njezinih korijena. Autor upravo u ovom doprinosu podastire neke rezultate istraživanja korijena mediteranske bioetike te nekih njezinih idejnih određenja i usmjerenja.The paper presents the results of the author’s research of the idea and roots of Mediterranean bioethics. Is there such a thing as regional, Mediterranean bioethics at all? If it does exist, we must ask about its theoretical fountainhead. If, furthermore, its theoretical source truly rests on the all-embracing cultural soil of the Mediterranean complex, then the question of its relation to other regional bioethics is not inconsequential. However, the answer to the question of the theoretical roots of Mediterranean bioethics assumes an answer to the question of its practical – i.e. ethical – fountainhead. In other words, which ethics can be and indeed is the very bedrock of Mediterranean bioethics as its decisive raison d’être of regional bioethics? It must, however, be noted that defining bioethics as Mediterranean is not some mere geographical demarcation, but rather implies and involves the vital elements of the historical realisation of a cultural circle that has demonstrated its superlative theoretical and practical efficiencies at the level of creating a distinctive, namely the Western, civilisation. Just as the complex of Western civilisation transcends and exceeds the limits of geographical boundaries with its reflective penetration and practical efficiency, the same can reasonably be expected from regional Mediterranean bioethics, in which the regional determines the conception, the cradle and source of the idea that determines, characterises and conditions the human research of meaning and happiness from a meta-historical perspective. The external, i.e. civilisational, research of the meaning and significance of the roots of Mediterranean bioethics is to be followed by the internal, i.e. philosophical, research of the meaning and significance of its roots. This paper presents some of the results of the author’s research of the source of Mediterranean bioethics and a number of its ideaistic determinations and orientations