Abstract

Rad počiva na stavu da je pojam ‘imperijalizma’ moguće korisno primijeniti i na pretkapitalistička društva. Na pragmatičkom i duhovnom planu, najvažnija etapa antičkog imperijalizma odvija se u razdoblju helenizma koje započinje s osvajanjima Aleksandra Velikoga. To je ujedno protoglobalizacijsko razdoblje formiranja multicivilizacijskog društva i univerzalnog čovječanstva. Stoga je unutar pothos-a koji pokreće imperijalističku ekspanziju potrebno prepoznati pozitivne aspekte poput širenja kulturnih obzora i stvaranja pragmatičke ekumene. Alternativu utopijskoj jezgri protoglobalizacija iz »ekumenskog doba« – kao i danas – moguće je svesti na partikularizam i izolacionizam. Kako je tematiziranje antičkog imperijalizma od utemeljujućeg značaja za moderne filozofije povijesti, rad podrazumijeva i kratku analizu tih, uglavnom eurocentričnih, diskursa.The basic assumption of this paper is that the term ‘imperialism’ can usefully be applied to pre-capitalistic societies. On the pragmatic and spiritual level, the most important stage of ecumenic imperialism unfolds during period of Hellenism which begins with the conquests of Alexander the Great. Moreover, that was the period of proto-globalization when the formation of multicivilizational society and universal humanity became possible. Hence, it is necessary to recognize positive aspects within pothos that drives imperialistic expansions – like the broadening of cultural horizons and the creation of the pragmatic ecumene. The alternative to utopian core of globalization in the Ecumenic Age – just as today – can be reduced to particularism and isolationism. Considering the fundamental importance of ancient imperialism for modern philosophies of history, short analysis of these mainly eurocentric discourses is given