Abstract

Ova teorija pokušava rasvijetliti kako razumijevamo i rabimo pojam istine. Teorija se nadovezuje na neka gledišta Putnama i Goodmana, no razvija ta gledišta tvrdeći kako se istina sastoji u tome da se iskaz podudara s jednim od sljedećih parametara ili s više njih: kriterij interne konsistentnosti; osjetilni podaci; podaci iz pamćenja; ne-verbalizirana vjerovanja; drugi dijelovi diskursa. Opća kognitivna struktura, koja, prema Rayu Jackendoffu, služi kao točka konvergencije za značenje preneseno jezikom, pozadinsko znanje, opažanje, zaključivanje, itd., identificira se kao medij podudaranja koje rezultira kognitivnim učinkom: »to je istina«. Teorija također tvrdi kako je istina pojam-obitelj, obuhvaćajući različite vrste istine. Ukazuje se na to da istina ima normativnu dimenziju, koja se obrazlaže kao mogućnost izazova tvrdnjama koje pretendiraju na istinitost, što pak pretpostavlja regulativni ideal univerzalne ljudske racionalnosti