Abstract

U priloženom članku osvrnuli smo se na ključni pojam Kuzančeva mišljenja: coincidentia oppositorum. Želimo pokazati da Nikola Kuzanski, koji sasvim sigurno stoji u tradiciji novoplatonizma, u svojem promišljanju ovoga pojma ide korak naprijed. S druge pak strane nastojimo pokazati da mu u poimanju ovoga pojma ne može pomoći niti aristotelovska tradicija sa svojim konceptom racionalnoga mišljenja koje isključuje svaku suprotnost. Kuzanskom je jako stalo da sadržaj svoga mišljenja dobije filozofskim putem, pa mu stoga za mišljenje suprotnosti nisu dovoljni ni mistično »gledanje«, a još manje racionalno mišljenje koje za svoje područje isključuje suprotnosti. On u svojim filozofskim nastojanjima ne odustaje od pojma, nego ga dovodi do njegovih krajnjih granica i pokušava promisliti samo ishodište racionalnoga mišljenja.