U radu se razmatra 'vladavina' tzv. postgradjanskog politickog centra koji korespondira sa poznatim konceptom otvorenog drustva, te se ispituju kako dobre, tako i rdjave strane te 'vladavine'. Istrazuje se pre svega stabilnost globalnog otvorenog drustva i paznja se posvecuje njegovim savremenim neprijateljima - od terorizma, preko organizovanog kriminala, sve do tzv. lokalnih legitimnosti koje se suprostavljaju univerzalnoj i globalnoj legitimnosti koju zastupaju pristalice otvorenog drustva iz prostora postgradjanskog politickog centra. Rad predstavlja polemiku sa Fukujaminom tezom o 'kraju istorije' buduci da (...) otvoreno drustvo, tj. globalni postgradjanski politicki centar, ima vidljive neprijatelje koji ne dozvoljavaju da dijalektika istorije miruje kao sto je smatrao Fukujama. Mesto Fukujaminog 'kraja istorije' rad zakljucuje da trenutnu globalnu situaciju obelezava postmoderni opozit liberalno-demokratskog postgradjanskog centra i ekstremnih antigradjanskih margina, odnosno opozit otvorenog drustva i njegovih neprijatelja, sto ce usloviti dalji hod istorije ka novim sociolosko-istorijskim oblicima. (shrink)

U radu se razmatra 'vladavina' tzv. postgradjanskog politickog centra koji korespondira sa poznatim konceptom otvorenog drustva, te se ispituju kako dobre, tako i rdjave strane te 'vladavine'. Istrazuje se pre svega stabilnost globalnog otvorenog drustva i paznja se posvecuje njegovim savremenim neprijateljima - od terorizma, preko organizovanog kriminala, sve do tzv. lokalnih legitimnosti koje se suprostavljaju univerzalnoj i globalnoj legitimnosti koju zastupaju pristalice otvorenog drustva iz prostora postgradjanskog politickog centra. Rad predstavlja polemiku sa Fukujaminom tezom o 'kraju istorije' buduci da (...) otvoreno drustvo, tj. globalni postgradjanski politicki centar, ima vidljive neprijatelje koji ne dozvoljavaju da dijalektika istorije miruje kao sto je smatrao Fukujama. Mesto Fukujaminog 'kraja istorije' rad zakljucuje da trenutnu globalnu situaciju obelezava postmoderni opozit liberalno-demokratskog postgradjanskog centra i ekstremnih antigradjanskih margina, odnosno opozit otvorenog drustva i njegovih neprijatelja, sto ce usloviti dalji hod istorije ka novim sociolosko-istorijskim oblicima. (shrink)

Cilj je ovoga priloga, u osvrtu na glavno teorijsko djelo Der Arbeiter. Herrschaft und Gestalt Ernsta Jüngera iz 1932., razlučiti jake i slabe strane. Polazeći od rekapitulacije njegova misaonog slijeda, kao slabost ispostavlja se nedostatna samorefleksija autorske instancije Jüngerova eseja u povezanosti s nedostatnom refleksijom u pogledu njegova odnosa prema povijesnometafizičkoj tradiciji. Zaključno se također pokazuje i jedna sadržajna prednost koja, upravo na početku 21. stoljeća i unatoč svim rezervama, pretvara lektiru Jüngerova djela u isplativo ohrabrenje – naime, njegova dijagnostička (...) aktualnost u vremenu »ratova protiv međunarodnog terorizma«. (shrink)

U ovom radu autor prvo analizira razlike i slicnosti izmedju rata i terorizma, a zatim argumentise da su i jedan i drugi duboko nemoralni. Njihove razlike su mnogo manje znacajne od njihovih slicnosti, o kojih je glavna ona koja se sastoji u negiranju stanovista da je svaki ljudski zivot jednako vredan. To negiranje otvara put ka nehumanom i nasilnom tretmanu onih (neprijatelja, drugih) koji nisu toliko vredni koliko i mi, sto karakterise i terorizam i rat. Pored neprihvatljivih moralnih implikacija proisteklog (...) iz takvog tretmana drugih ljudskih bica, dalja zajednicka i problematicna posledica terorizma i rata se sastoji u cinjenici da dehumanizacija drugih vodi, na kraju, i ka dehumanizaciji nas samih. (shrink)

Najnovije rasprave o civilnom društvu razmatrale su procese globalizacije čime je proširen teorijski diskurs kako bi se obuhvatio pojam globalnoga civilnog društva. Pojam i praksa civilnog društva globalizirali su se na način koji odražava empirijske procese međupovezivanja društava i oblikovanja svjetskog društva. Iz normativno mobilizirajuće perspektive, aktivisti i teoretičari civilnoga društva ističu potrebu za obranom svjetskog društva od globalne prijetnje nuklearnim ratom, ekoloških katastrofa, zločina i nasilja, dominacije svjetskih sila nad sudbinom pojedinih zemalja i društava, tj. potrebu da se ono (...) suprotstavi tendenciji »politike moći« na svjetskoj razini i da obrani autonomiju društva kao onoga koje je primarno uskladivo s ekspanzijom politika koje su zasnovane na vladavini zakona diljem svijeta, a neuskladivo s politikom sile, državnih razloga i dominacijom svjetskih središta moći. Procesi globalizacije rezultiraju sukobljavanjem i/ili asimilativnim prelaženjem civilizacija i kultura, kao i kontroverznim tendencijama: s jedne strane, pokušaja uvođenja međunarodnih političkih institucija i usvajanja međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava, za zaštitu demokratskih vrijednosti, za borbu protiv terorizma i segregacije prema različitim osnovama, vodeći time prema globalnoj standardizaciji kulture ljudskih prava i demokratskog političkog i pravnog poretka, a s druge strane, rastom ksenofobije, partikularizacije i etnonacionalizma, građanskih ratova, ekoloških prijetnji, globalnog terorizma, prijetnjom problema gladi, nuklearnog rata, novim bolestima itd. Suvremena pobjeda liberalnih i demokratskih vrijednosti pozitivni je doseg, no praćen osporavanim pitanjem suvereniteta, propadanjem urbanog, rasizmom, etničkim čišćenjem, ksenofobijom, neuspjelim političkim legitimacijama , a na globalnoj razini praćen je: globalnom nepravdom, siromaštvom, ekološkim opasnostima, masovnim i smrtonosnim bolestima, ugnjetavanjem manjinskih skupina, nezaustavljivim rastom stanovništva, velikim nesrazmjerima političke i ekonomske moći, terorizmom na globalnoj razini, prijetnjom nuklearnom katastrofom itd. Globalno civilno društvo ima tri dimenzije: 1.) empirijski fenomen globaliziranih društvenih relacija, međupovezanosti, 2.) mobiliziranje, formativnu silu projekta/vizije i 3.) društvene čimbenike na globalnoj/transnacionalnoj razini. Antiglobalizacijski pokret je pokušaj djelovanja nasuprot uočenim negativnim aspektima tekućih procesa globalizacije. Iako pristaše tog pokreta često djeluju uigrano, sam je pokret heterogen i obuhvaća raznolika, povremeno suprotstavljena, shvaćanja tog procesa, alternativna viđenja, strategije i taktike. Prema tome, iznijansirani pojmovi obuhvaćaju antikapitalističku/ antikorporativnu alternativnu globalizaciju. Njegovi sudionici mogu koristiti pozitivne izraze poput ‘globalna pravda’ ili ‘pokret za poštenu trgovinu’; ili ‘pokret za Globalnu Pravednost i Solidarnost’; ili ‘Pokret svih Pokreta’; ili jednostavno ‘Pokret’; ili ‘antikorporativni kapitalistički pokret’. Općenito govoreći, antiglobalizacijski pokret kao takav nije u velikoj mjeri suprotnost globalizaciji nego je oporba određenom načinu na koji se ona odvija – kao što je to neoliberalni proces globalizacije. U tom smislu, mnogi predstavnici Pokreta više vole da ih se naziva altermondijalizmom. (shrink)

The terror attacks of September 11, 2001, facilitated a transformation in federal Governance in the United States of America (hereinafter – the USA). The events of that day showed that the counter-terrorism system of the USA was ineffective. Law enforcement agencies failed to prevent terrorist attacks and thus changes were necessary. The most significant transformations were the following: dozens of new laws were passed; the bureaucracy of the US Government was reorganized; a war was launched to eliminate a sanctuary that (...) had existed for half a decade in Afghanistan; the wall that had existed between domestic law enforcement and foreign intelligence was torn down; the rules by which US domestic agencies could collect information, tap phones, and tap email were changed; the efforts of the USA to secure its borders were totally transformed; transportation security was dramatically enhanced. All measures adopted during that first year after the terrorist attacks were implemented very quickly and without careful consideration of the costs and benefits. However, for the USA the year right after September 11 was not a period for thinking twice. It was the year of relentless offensive action against the threats that the USA faced. President Bush announced that the USA will follow a pre-emptive strategy of going after terrorists and the regimes that support them before they attack, not waiting to be attacked. Aforesaid changes greatly affected conditions of human rights in the USA. This article examines the effect on human rights by the new US counter-terrorism measures. (shrink)