Polazna točka izučavanja hrvatske ustavne demokracije donošenje je Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine. Oblik ustrojstva vlasti Ustava Republike Hrvatske određen je kao polupredsjednički sustav, a autori hrvatskog Ustava navode kao uzor Ustav Pete Republike. Uvoz francuskog ustavnog prava 1990. godine nije bio neutralan. Iz originalnog francuskog ustavnog teksta odstranjene su institucionalne prepreke, ustavne institucije za pružanje otpora volji predsjednika republike, a i ustavnopravni uvjeti za prednost predsjednika vlade u političkom sustavu u slučaju kohabitacije, nepodudarnosti parlamentarne (...) i predsjedničke većine. Tekst je nadograđen ustavnim normama nepoznatima originalu. Francuske je ustavne norme bilo potrebno instrumentalizirati, protumačiti i pravno prilagoditi poželjnom političkom cilju: uspostavi djelotvorne državne vlasti u kojoj se nadmoć predsjednika republike širi i na vladu i zakonodavnu vlast. Mit o polupredsjedničkom sustavu poslužio je i za usvajanje odredbi o ustrojstvu vlasti u Ustavu Hrvatske i prilikom izmjene tih odredbi Ustavnim promjenama iz 2000. godine. (shrink)

The starting point for studying the Croatian constitutional democracy is the adoption of the Constitution of the Republic of Croatia on 22 December 1990. The said Constitution defines the system of government as semi-presidential and its authors state as their model the Constitution of the Fifth Republic. However, the importing, in 1990, of French constitutional provisions was not neutral since the original French constitutional text was stripped of institutional obstacles, constitutional institutions for opposing the will of the President of the (...) Republic, constitutional-law conditions for the Prime Minister's primacy in the political system in case of co-habitation and discrepancies between the parliamentary and the presidential majority. The text was complemented by constitutional norms unknown to the original. French constitutional norms had to be put to good use, interpreted in line with and legally adapted to the desired political goal, i.e., the establishment of an effective state government in which the primacy of the President of the Republic would assert itself over both the Government and the legislature. The myth on the semi-presidential system was drawn on for both the adoption of the provisions regulating the organisation of government in the 1990 Constitution of the Republic of Croatia and their amendment in 2000. (shrink)

Basin-Matthews-Viganò approach to construction of labelled deduction systems for normal modal logics is adapted to „Fitch proof-format“, and it is applied to the language of deontic-praxeological logic. Segerberg's suggestion on how to asses the adequacy of a logic for Kanger's theory of rights is being formally explicated and it is proved that herewith proposed system of labelled deduction satisfies Segerberg's criteria of adequacy. For the purpose of building the proof a semantics is given, which connects „the simplest semantics of action“ (...) with standard semantics of deontic logic. Soundness and completeness of the proposed labelled deduction with respect to aforementioned semantics is proved. (shrink)

Mogućnost transplantacije organa je otvorila nove probleme kako u medicinskoj etici tako i u kliničkoj medicini. Jedan od njih, pribavljanje organa, pokušava se riješiti uglavnom pomoću dva sustava. Mnoge države su prihvatile ‘optin’ sustav, koji teži širenju svijesti o problemu i vlastitom izboru pojedinca da donira svoje organe. Drugi sustav, ‘optout’ ili ‘pretpostavljeni pristanak’, u kojem se svi članovi društva smatraju potencijalnim donorima, uveden je u nekolicini zemalja. U tom sustavu, pojedinci trebaju izričito navesti da ne žele donirati (...) svoje organe; u suprotnom se smatraju donorima. U pokušaju utemeljenja našeg argumenta na različitim opravdanjima, tvrdimo da je ‘optout’ sustav pribavljanja organa pravednija opcija, uzimajući u obzir pravo na pristup potrebnoj zdravstvenoj skrbi, te bi stoga treba biti uveden umjesto ‘optin’ sustava. (shrink)

Hrvatski odgojno-obrazovni sustav se, kao i sustavi u drugim zemljama, u današnjem vremenu suočava s različitim izazovima – od porasta rizika u mentalnom zdravlju i vršnjačkog nasilja do nezadovoljstva učenika školom. U odgovaranju na te izazove potrebno je krenuti od kontekstualnih faktora, poput odnosa učenika i nastavnika. Budući da je brižan odnos nastavnika i učenika ključan preduvjet za cjeloviti razvoj učenika te njihov školski uspjeh, nužno je utvrditi prepreke koje mogu ugroziti razvoj takvog odnosa. U dosadašnjim istraživanjima uočeno je (...) kako učenici i nastavnici u određenim uvjetima različito percipiraju i doživljavaju brižnost nastavnika, što može onemogućiti razvoj njihove bliskosti i povezanosti. Stoga, cilj ovoga rada je prikazati, analizirati i interpretirati razlike u viđenjima brižnog ponašanja nastavnika iz perspektive učenika i nastavnika. Dok nastavnici svoju brižnost najčešće shvaćaju u kontekstu podrške koju pružaju učenicima u procesu učenja, učenici ju pak shvaćaju u osobnijem kontekstu i osjećaju bliskosti s nastavnikom. The Croatian educational system, like the systems in other countries, nowadays faces various challenges, from the increase of mental health risks and peer violence to students’ dissatisfaction with school. In responding to these challenges, it is necessary to start from the contextual factors, such as the teacher–student relationship. Since a caring teacher–student relationship is a necessary prerequisite for the holistic development of students and their school success, it is important to identify obstacles that may jeopardize the development of such a relationship. Previous researches show that students and teachers in certain conditions perceive and experience caring differently, which may prevent the development of their closeness and connectedness. Therefore, the aim of this paper is to present, analyse and interpret differences in perceptions of the caring behavior of teachers from the perspective of students and teachers. While teachers most often perceive their care in the professional context, students understand it in a more personal way. (shrink)

It is estimated that in Croatia around 12 000 children have one or both parents in prison, while the number of children of ex-prisoners is even higher. Children of prisoners are stigmatized on daily basis, due to parental incarceration. Regarding the fact that educational institutions can be a safe-places with strong protective role, the survey among pedagogical professionals towards children of prisoners was conducted. Results showed that pedagogical professionals nurture biological determinism, with inconsistency in structural aspects of affects, behavior, and (...) cognition. The structure of the attitudes is not connected with professionals’ working experience, and their formal level of education. However, in the cognition subscale, more positive attitudes have pedagogical professionals with previous experiences with children of prisoners. Obtained results reveal the need for further education about children of prisoners, as well as the need for strengthening the social support for children and families, including peer support, advocacy aimed at broader society, intersectoral cooperation, and participative research engaging the children, families and prisoners. (shrink)

Godišnjice su dobar povod da se vidi dokle se stiglo i, što je još važnije, da se preispita koje su posljedice toga. U ovom se povodu može zaključiti da Društvo koje obilježava svojupedesetu obljetnicu s pravom slavi.Ulazeći u filozofiju u vrijeme opterećeno dnevno-političkim uputstvima, zamijetio sam da se Hrvatsko filozofsko društvo izdvaja po tome što je i onda kad je bilo pritisnuto režimskim zahtjevima uspijevalo ispuniti osnovnu dužnost – poštovati individualni svjetonazor i poticati njegovo razvijanje u svakoga, potvrđujući time svoju (...) etičku utemeljenost. Držeći ovu liniju prava pojedinca da proširuje svoj svjetonazor interiozirajući ponuđene filozofske sustave, ali na način koji ne uvjetuje mišljenje, Hrvatsko filozofsko društvo ispunjava ulogu etičkog korektora, što nam daje za pravo govoriti o tome da je HFD uzor za svako filozofsko društvo i za način na koje bi ono trebalo širiti svoj utjecaj i izvan užeg područja u kojem djeluje.Anniversary is an occasion good enough to take a look at where we have arrived, and, evenmore importantly, to analyze the resulting consequences.Entering the philosophy at the times burdened by daily-political rules, I have noticed that the Croatian Philosophical Society is detached from the regime, and that it succeeded in its basic mission – respecting individual worldviews and stimulating the wide development thereof, so confirming its ethical foundations. Keeping this line of individual’s right to his/her worldview, by interiorizing given philosophical systems, but without being conditioned by them, the Croatian Philosophical Society plays the role of an ethical guide, which makes it a model to be followed by every philosophical association, as well as the model for how to spread one’s influence outside the scope of one’s natural environment. (shrink)

Ovaj rad predstavlja rezultate empirijskog istraživanja provedenog radi ispitivanja mišljenja učitelja vokalno-instrumentalne i teorijske nastave pri hrvatskim i srpskim glazbenim školama o učenju na daljinu. Istraživanje je provedeno tijekom svibnja 2020., u vrijeme kad su sve glazbene škole zbog pandemije COVID-19 u potpunosti prešle na sustav učenja na daljinu. Rezultati pokazuju da su se učitelji, usprkos brojnim problemima, osobito lošim internetskim vezama i lošom kvalitetom zvuka dobivenim elektroničkim uređajima, uspješno nosili s realizacijom nastave glazbe na daljinu. Pronađene su statistički (...) značajne razlike u odgovorima nastavnika o učenju na daljinu s obzirom na vrstu nastave koju vode, pa su učitelji koji izvode instrumentalnu i vokalnu nastavu bili bolji u izvođenju učenja na daljinu u odnosu na one koji vode teorijsku nastavu. Usprkos vjerovanju nastavnika da je prijenos potpunog znanja nemoguć putem tehnologije, većina njih otvorena je za mogućnost smislene primjene IKT-a. Stoga se intenzivira pitanje profesionalnog usavršavanja i kontinuirane podrške učiteljima od strane nadležnih institucija Hrvatske i Srbije. This paper presents the results of empirical research conducted to examine the opinion of teachers of vocal, instrumental, and theoretical teaching at Croatian and Serbian music schools on distance learning. The survey was conducted during May 2020, at a time when all music schools have completely switched to a distance learning system due to the COVID-19 pandemic. The results showed that teachers, despite numerous problems, especially poor internet connections and poor sound quality obtained by electronic devices, have successfully coped with the realization of distance music teaching. Statistically significant differences were found in teachers’ responses about distance learning regarding the type of classes led by teachers, so teachers who lead instrumental and vocal classes are better at performing distance learning compared to those who lead theoretical classes. Despite the belief of teachers that the transfer of complete knowledge is impossible through technology, most of them are open to the possibility of meaningful application of ICT. Therefore, the issue of professional development and continuous support to teachers by the competent institutions of Croatia and Serbia is intensifying. (shrink)

Tekst nastoji ponuditi drugačiju paradigmu razumijevanja identiteta genealoškim čitanjem figure guvernante u Engleskoj XIX. stoljeća. Pokazujući da je ovu figuru nemoguće razumjeti ukoliko se uklone iz vida klasne pretpostavke njenog rodnog identiteta, i specifične pozicije koju je zauzimala na tržištu rada i u proizvodnji drugih žena, tekst nastoji dovesti u pitanje kontekst patrijarhata kao kontekst koji omogućava definiranje identiteta žene. Umjesto tog okvira, tekst pokušava uvesti drugačiji okvir koji se razrađuje kao sustav privatnog i javnog.

Kantova je teleološka teorija, izložena u drugom dijelu Kritike moći suđenja, nezasluženo dobila slabu recepciju. Jedna je od mogućih plodnih valorizacija te teorije pokušaj njene bioetičke interpretacije. Kantov »produljeni argument«, koji ga od unutarnje svrhovitosti organizama vodi do prirode kao sustava svrha te naposljetku do posljednje i njoj odgovarajuće krajnje svrhe tog sustava, postavlja plodan teren za uspostavljanje važnih bioetičkih poruka vezanih uz ekologiju, i to barem kroz dva momenta. Ljudi moralne svrhe mogu postizati isključivo unutar prirode te samo s (...) obzirom na moralne svrhe tu istu prirodu jedino i koristiti kao sredstvo. Priroda je toliko isprepleten i povezan sustav da čovjek ne smije umišljati mogućnost zahvaćanja svih posljedica koje njegov čin može prouzročiti, a kamoli sposobnost kontroliranja tih posljedica, nego mora biti što umjereniji u svim intervencijama u okoliš. Ove nam poruke pružaju značajan doprinos u gradnji orijentacijskog okvira za pristupanje okolišu.Kant’s teleological theory, presented in the second part of Critique of Judgment, undeservedly received little reception. A possible fruitful valorization of this theory is an attempt of its bioethical interpretation. Kant’s “extended argument” lead him from internal purposivness of organisms to the nature as a system of ends, and finally to the ultimate and final end. This argument sets fruitful ground for the establishment of important bioethical messages related to ecology, through at least two moments. People can achieve moral ends exclusively within nature, and use this same nature as a mean only with respect to the moral ends. Nature is so interwoven and interconnected system that one can not conceit the possibility of comprehending all consequences of his act, let alone the ability to control these consequences, but one must be moderate in all interventions in the environment. These messages give us a significant contribution to the formation of orientational framework for accessing the environment. (shrink)

U ovome radu zagovaram stajalište koje uključni pozitivisti dijele s Ronaldom Dworkinom. Prema tezi o uključenosti morala , logički je moguće da pravni sustav uključuje moralne kriterije pravnosti . Do ovoga trenutka rasprava je uvijek imala oblik napada na koherentnost TUM-a, pri čemu su branitelji TUM-a samo pokušavali osporiti napadajući argument. Ja u prilog TUM-u iznosim pozitivan argument, koji započinjem objašnjenjem logike dokazivanja mogućnosnih tvrdnji kao što je to TUM. Pritome na samom početku vrijedi istaknuti da se logika dokazivanja (...) mogućnosnih tvrdnji umnogome razlikuje od logike dokazivanja kontingentnih deskriptivnih tvrdnji ili nužnih tvrdnji. Zbog toga će ovdje biti potrebno dati neka pojašnjenja važnih obilježja semantike modalne logike. Nakon prikladne razrade strukturnog okvira, argument u prilog TUM-a bit će zasnovan na iznenađujuće jednostavnom mislenom eksperimentu. Zapravo, argument pronalazi svoje nadahnuće u Razovom argumentu u prilog mogućnosti postojanja pravnog sustava koji se ne temelji na prisilnoj mašineriji izvršavanja prava; prema njemu, društvo anđela i dalje bi imalo sustav prava, iako u tom sustavu ne bi postojala prisilna mašinerija. Moj argument sadržavat će dvije teorijski važne značajke koje sadrži i Razov snažno jednostavan, ali u konačnici neuspješan argument. (shrink)

Polazeći od situacije u kojoj se sve više uviđa da bismo morali mijenjati naš odnos prema prirodi, može biti značajno postaviti pitanje – može li Whiteheadova filozofija prirode, koja predstavlja jedan izuzetan i izniman misaoni sustav, cjelovitu teoriju prirode, pomoći u nastojanju da se ponovno zadobije pojam prirode u mišljenju? U tome smislu, ovdje se u najopćenitijim naznakama razmatraju neki temeljni pojmovi i karakteristike Whiteheadove filozofije prirode.Ključni pojmovi Whiteheadove filozofije prirode su: ‘proces’, ‘organizam’ i ‘aktualni entitet’. Stvarnost je proces (...) koji istovremeno predstavlja i subjekt kao koordinirajući princip jedinstva. Proces se sastoji od događaja koji se nalaze u dinamičkom međuodnosu. U prvom planu ove teorije prirode koja, drugačije i od Aristotela ali i od Descartesa, ‘prirodno’ misli u njegovoj organizmičkoj kvaliteti, nalazi se vrijeme a ne supstancija. Whiteheadova filozofija prirode, kao empirijsko-pragmatična metafizika, polazi od kauzaliteta i teleologije kao dva različita aspekta jedinstvenog procesa. U prirodi je na djelu komplementarni odnos kauzaliteta i teleologije, determinizma i slobode. Aktualni entiteti posjeduju svoju unutarnju, teleološku dinamiku koja je ograničena kroz njihovu relaciju s ukupnim Univerzumom.U kategorijalnom pojmu ‘aktualni entitet’ Whiteheadova filozofija nudi koncept za formuliranje jedinstva između fizičkih i psihičkih fenomena stvarnosti. Priroda i duh, tijelo i svijest, fizičko i psihičko, ne nalaze se u odnosu dihotomije. Ljudski i ne-ljudski život ne dijeli nikakva apsolutna granica. U metafizičkom i kozmološkom pogledu, Whiteheadova filozofija prirode, u svom nastojanju da se osigura kozmičko jedinstvo prostorne i vremenske dimenzije svijeta, prirode i povijesti, duha i materije, koncipirana je panteistički.In the situation in which necessity of changing our attitude towards the nature is becoming increasingly obvious, it could be important to ask the following question – is Whitehead’s natural philosophy, which represents one remarkable and outstanding system of thought, one integral natural philosophy, capable of giving assistance in our attempt of regaining the notion of nature in thought? Thereby, some grounding terms and characteristics of Whitehead’s natural philosophy are discussed here in a manner of a broad sketch.Grounding terms of Whitehead’s natural philosophy are: ‘process’, ‘organism’, and ‘actual entity’. Reality is the process which at the same time represents a subject as a coordinative principle of unity. Process is compiled out of the events which are in a dynamic interrelationship. In a focus of this theory of nature, which in contrast to Aristotle and Descartes thinks of ‘nature’ in its organismic quality, is time not the substance. Whitehead’s natural philosophy, being the empirical-pragmatical metaphysics, starts from causality and teleology as two different aspects of the unique process. Complementary process of causality and teleology, determinism and freedom, have an effect on nature. Actual entities posses their inner, teleological dynamics which is limited through their relation with the Universe in total.In categorial term ‘actual entity’ Whitehead’s philosophy offers the concept for formulating the unity between physical and psychical phenomena of the reality. Nature and spirit, body and conscience, physical and psychical, are not in the relation of dichotomy. Human and non-human life are not divided by any absolute boundary. In metaphysical and cosmological outlook, Whitehead’s natural philosophy in its attempt of providing the cosmic space–time unity of the world, nature and history, spirit and matter, is outlined as pantheistic. (shrink)

Suvremeni svijet izražava veliku potrebu za etikom u financijskim, gospodarskim, političkim i općenito socijalnim sferama. U tom kontekstu teorija društvenog izbora A. Sena, indijskoga ekonomista, filozofa i dobitnika Nobelove nagrade za osobite doprinose na području ekonomije, predstavlja važan čimbenik u ostvarivanju društvenih ciljeva, a ima i ključnu ulogu u formiranju zdravog društvenopolitičkog poretka. U ovom članku u središtu našeg interesa bit će implementacija skupa sposobnosti u sfere društva, te kritika utilitarističkih pristupa ekonomskom razvoju. Govorit ćemo o slobodama koje se trebaju (...) razumjeti kao obveze koje uključuju odgovornost za druge, kroz racionalan društveni izbor, tako da se na taj način formira razumski čvrsta etička podloga, iz koje se formira koherentan sustav vrijednosti koji se zasniva na povjerenju, spremnosti na suradnju te se na taj način i pojedinac samoostvaruje. Time zapravo dolaze do izražaja individualna i komunitarna razina morala.Contemporary world expresses a great need for a code of ethics in the financial, political and in the social spheres in general. In this context the theory of social choice of A. Sen, the Indian economist, philosopher and winner of the Nobel prize for his personal contribution in the field of economy, represents an important factor in the realization of social goods and also plays a key role in the formation of a sound socio-political order. The implementation of capabilities into the social spheres and the critique of utilitarianism will be in the focus of our interest in this article. At that context we’ll mention freedoms that have to be understood as commitments which include responsibility for other people through rational social choice which is the rational solid ethical base from which we form coherent system of values based on trust, willingness for cooperation, so on that way the individual also fulfils himself/herself. According to that, to the expression also comes individual and communitarian level of moral. (shrink)

S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline, integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava u otvoreni sustav, obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti oblikuje u društvo, u (...) najširem smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja. (shrink)

U ovom članku predstavljamo Da Costine sustave Cω i C1 . Da bismo ilustrirali specifična svojstva ovih sustava, koristimo mnogobrojne primjere te iznosimo poznatu konstrukciju kvazimatrica. Uz konstrukciju, dajemo svoj dokaz adekvatnosti kvazimatrica u C1, pri čemu je ovaj dokaz moguće proširiti na cijelu Cn hijerarhiju.

The paper claims that the rule of recognition, given the way it is presented by Hart, cannot be a constitutive rule of any legal system as a whole, but rather a constitutive rule of legal rules as elements of a legal system. Since I take the legal system to be an institutional artifact kind, I claim that, in order to account for a legal system as a whole, at least two further constitutive rules, in addition to the rule of recognition (...) as a token-element constitutive rule, are needed – one constitutive of legal officials and the other constitutive of a legal system as a token. However, given the central role the legal officials' practice occupies in establishing a particular instantiation or token of a legal system, I also claim that the rule of recognition cannot be understood as 'merely' a token-element constitutive rule but also as a legal system's implementation or concretisation rule. (shrink)

Tekst je potaknut polemikom Gaje Petrovića sa Savkom Dabčević Kučar iz 1965. godine, odnosno člankom »O nepoštednoj kritici svega postojećeg« . Petrović kritiku poima prije svega kao analitičko sredstvo kojim se dopire do bîti .No Petrović integrira kritiku u čitav sustav svoje filozofije povezujući je s pojmovima ‘sloboda’ i ‘praksa’. Naime sintagma »sve postojeće«, koja se veže uz kritiku, daje joj aktivno i društveno značenje . Petrović ironizira situaciju u našem društvu toga vremena gdje »nema predrasuda«, pa nisu potrebna (...) »ograničenja«, »izuzetci« i »dopuštenja« za kritiku. Moglo bi se reći da je kritika bit filozofskog opusa Petrovića, koji se stavlja u poziciju kritičara dogmatske filozofije i politike koja prisvaja monopol nad kritikom. Upravo stoga valja istaknuti važnost Gaje Petrovića, a značenje kritike svega postojećega – što podrazumijeva i kritiku kao društvenu privilegiju i moć – aktualno je i danas.This text was inspired by the discussion between Gajo Petrović and Savka Dabčević Kučar in 1965, that is, by the article “About the Unrelenting Criticism of All that Exists” . Petrović conceives criticism primarily as an analytical vehicle that reaches the essence .However, Petrović integrates criticism into his entire philosophical system, linking it with concepts of freedom and practice. To be more specific, the syntagm “all that exists” combined with criticism, gives both an active and a social meaning . Petrović ironically assesses the situation in our society of the time, where “there is no prejudice”, so no “limitations”, “exceptions” or “permissions” for criticism are necessary. One might say that criticism is the essence of Petrović’s philosophical opus, because he positions himself as a critic of the dogmatic philosophy and politics, which appropriate monopoly over criticism. This is precisely why it is necessary to emphasize the importance of Gajo Petrović, and why the meaning of criticism of “criticism as a social privilege” and power, is still valid today. (shrink)

Zemlje tranzicije danas, zajedno s ekonomskom i političkom, doživljavaju i »medijsku« transformaciju, točnije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno društvo, u kome su svi važniji socijalni odnosi posredovani medijima. Ove transformacije predstavljaju nužnost što ju nameću kapitalistički privredni sustav i demokratski poredak koji se u ovim društvima uspostavljaju. One također donose i kulturne i psihološke promjene: televizija postaje ključni faktor porodičnog i društvenog života; potrošnja, moda i kult tijela, zajedno sa sadržajima popularne i populističke lokalne kulture, preko masovnih medija stižu (...) do masa novopečenih potrošača, dok se značajne političke i socijalne nepravde, nejednakosti i sukobi neutraliziraju i prikazuju kao razlike u »životnim stilovima«, što je tipično i za zapadnu mas-medijsku kulturu. Ovo će izlaganje razmotriti skorašnje primjere srpsko-bosanskog Velikog brata, srpsku tabloidnu štampu i izbor za pjesmu Eurovizije, u pokušaju da bolje razumije ulogu domaćih i stranih medija u procesima fragmentacije stabilnih društvenih identiteta, kulturne globalizacije i političkih manipulacija.Together with an economic and political transformation, transitional societies today are subjects to an ongoing transformation of mass media, i.e. they are experiencing a direct transformation into a postmodern society, in which all more important social relations are massmedialized. These transformations represent a necessity of capitalist economy and democratic political order which are being established. They also bring about cultural and psychological changes: TV becomes a key factor of family and social life, consumption, fashion and body cult together with popular and local populist culture contents are introduced by mass-media to the masses of new consumers, and significant political and social inequalities, differences and clashes are neutralized and interpreted as differences only in ‘lifestyles’, as is typical of Western societies’ media culture. The exposition will look upon recent examples of Serbian-Bosnian Big Brother. Serbian tabloids and Eurovision song contest in an attempt to clarify the role of media in fragmentation of social identities, cultural globalization and local media manipulations with political backgrounds. (shrink)

In this paper, we will try to present the problems of education as they were seen by the Croatian philosopher Gordana Bosanac (Varaždin, 1936 – Zagreb, 2019). Although these problems do not fall within the narrowest circle of her interests, the author has been intensively engaged with them throughout her life and has left a significant impact on thinking about the key aspects and scope of the issues we find in the philosophy of education. The central thesis of the article (...) is as follows: G. Bosanac’s thinking is still very relevant today from at least two perspectives. Firstly, as a chronology of various interventions in the education system, and secondly, as an expression of innovative thinking about education that focuses on the individual and his or her intellectual capacities rather than on any social or productive purpose or requirement. We will present some lines of thought of G. Bosanac together with the most important biographical data. First, we will discuss the general content of the subject of education, with particular reference to the relationship between the individual and the social in education. Then, following the thoughts of G. Bosanac, we will rethink the issue of labour, with a special effort to rethink the content of education as labour. In the third part, with significant consideration of the thoughts of G. Bosanac, we will deal with the question of ideology and its negative effects on the education system and especially on the actors of this system. Ultimately, or as the key task of the paper, we will try to answer the question of why education is a fundamental social activity. (shrink)

Kritičko čitanje Alchourrónove i Bulyginove skupovnoteorijske defnicije normativnoga sustava pokazuje da njegova deduktivna zatvorenost nije neizbježno svojstvo. Slijedeći von Wrightovu pretpostavku da aksiomi standardne deontične logike opisuju svojstva savršenoga normativnog sustava, uvodi se algoritam za prevođenje iz modalnoga u skupovnoteorijski jezik. Prijevod nam otkriva da plauzibilnost pojedinih metanormativnih načela leži na različitim osnovama. Koristeći se metodološkim pristupom koji prepoznaje različite aktere u normama upravljanome međudjelovanju, pokazuje se da su metanormativna načela obveze drugoga reda upućene različitim ulogama. Poseban slučaj jest zahtjev (...) koji se odnosi na deduktivnu zatvorenost jer se pokazuje da je upućen ulozi koja primjenjuje, a ne onoj koja izdaje norme. Pristup je primijenjen i na slučaj čiste derogacije, što dovodi do novoga rezultata; svojstvo neovisnosti biva svojstvom savršenoga normativnog sustava u odnosu na moguću derogaciju. Ovaj članak na polemički način dodiruje nekoliko točaka iznesenih u Kristanovome nedavnom članku. (shrink)

Suvremene bioetičke rasprave reaktualizirale su pitanje smjene epoha. Bioetika je nastala upravo kao moralna i civilizacijska reakcija u novostvorenoj povijesnoj situaciji. U tom kontekstu, potrebno je analizirati, s jedne strane, promišljanje prijeloma epoha i predviđanje »novog srednjovjekovlja« u djelu ruskog filozofa N. A. Berdjajeva te, s druge strane, pojavu bioetike. Hoćemo li zaista zakoračiti u novu epohu, kakva će ona biti te što ćemo i u kojem obliku prenijeti iz sadašnje epohe – najviše ovisi o tome kakvog će duha biti (...) čovjek. Stanje čovjekova duha možemo iščitati iz čovjekova odnosa prema tehnici, odnosno s obzirom na snažnu interaktivnu ulogu tehnike u našem životu. Kako je pitanje odnosa čovjeka i stroja jedno od ključnih bioetičkih pitanja, problem tehnike nužno je analizirati iz perspektive Berdjajevljeva odnosa čovjeka i stroja, ali i u sklopu Heideggerova promišljanja biti tehnike. Jednako kao i Berdjajev, Heidegger smatra da ne treba poricati tehniku, već tražiti izmjenu uloge tehnike i podlaganje čovjekovu duhu na kojem leži zadatak dokučiti ono spasonosno. Duh današnjeg čovjeka duh je bogolikog čovjeka koji, uz pomoć uznapredovalog stroja, izaziva prirodu , ali taj isti stroj, koji njemu služi kao sredstvo, toliko je uznapredovao da je sada u mogućnosti izazivati njega. U tom je kontekstu nužno okrenuti se bioetici. Upravo je bioetika sa svojom pluriperspektivnom metodologijom zaslužna za pokušaj okupljanja različitih sustava vrijednosti kako bi se zajedno usmjerio sadašnji sustav vrijednosti i zaštitio budući, ali i budućnost uopće. No, hoće li bioetika ostati samo na razini rijetkog pozitivnog primjera u nizu negativnih znakova dolaska nove epohe ili ćemo ozbiljno shvatiti princip odgovornosti što nas dovodi na prag bioetičke epohe te hoće li promjena duha sadašnjeg čovjeka, prema kojem nas vodi bioetičko promišljanje, doista dovesti do podvrgavanja tehnike čovjekovom duhu – ostaju otvorena pitanja.The problem of the turn of epochs is debated once more nowadays. Contemporary discussions on bioethics once again pose this very question. Bioethics as such was created as a moral and civilisational response to the new historical situation. In that context one needs to analyze, on the one hand, both the problem of the turn of epochs and the prediction of the new Middle Ages proposed by Russian philosopher N. A. Berdyayev and, on the other hand, the emergence of bioethics which raised the question of the turn of epochs for the second time. Will we really reach the new epoch, what will it look like, what and in which form shall we transmit from the present epoch? These questions ultimately depend on the state of the human spirit which can be deciphered from man’s relation to technology, taking into account the strong interactive role which technology plays in our daily lives. Bearing in mind that the relation between the man and the machine is one of the crucial bioethical issues, this question of technology should be analyzed from Berdyayev’s relation between the man and the machine, but also within Heidegger’s analysis of the essence of technology. Similarly to Berdyayev, Heidegger states that technology must not be contradicted or denied, but rather, changed in a way to serve the human spirit – which is entrusted with the task of understanding the saving elements. The spirit of the modern man is the spirit of the divine-like creature . It is the spirit of a man who, with the help of a developed machine can challenge nature , but this same machine, which serves him as a means, has evolved to the point that it can challenge the man. In this context it seems essential to turn to bioethics. It is precisely bioethics which, thanks to its pluri-perspective methodology, takes credit for covering different systems of values to direct the present system in the right way and protect the future system and the future in general. However, the questions remain whether bioethics will stay the only positive example among the multitude of negative signs and predictions, whether it will lead us to a new, yet unknown, epoch and whether we will take seriously the principle of responsibility which leads us to the threshold of the bioethical epoch and whether the change in the spirit of the present-day man, triggered by the bioethical thinking, can change technology to make it subordinate to the human spirit. (shrink)