Dva su osnovna shvatanja odnosa između ustavnih prava i analize proporcionalnosti. Prvo drži da postoji nužna veza između ustavnih prava i proporcionalnosti; drugo tvrdi da pitanje o tome da li su ustavna prava i proporcionalnost povezani zavisi od toga šta su ustavotvorci zapravo odlučili, tj. zavisi od pozitivnog prava. Prva teza se može označiti kao “teza o nužnosti”, druga se može označiti kao “teza o kontingentnosti.” Prema tezi o nužnosti, legitimnost proporcionalnosti je pitanje prirode ustavnih prava, dok je (...) prema tezi o kontingentnosti legitimnost proporcionalnosti pitanje tumačenja. U članku se zastupa teza o nužnosti. | Prethodna verzija ovog članka je objavljena u Chinese Yearbook of Constitutional Law (2010). 221–235. (shrink)

Žene su nedovoljno zastupljene u filozofiji, a trudnoća je nedovoljno istražena u filozofiji. Može li se uspostaviti veza između ta dva fenomena? Tvrdit ću da, iako je kontrafaktična tvrdnja "da su žene bile povijesno bolje zastupljene u filozofiji, trudnoća bi bila također zastupljena" možda istinita, to ne znači nužno da sada, u sadašnjosti, možemo očekivati (ili poželjeti) da postoji korelacija. Kako bismo shvatili jaz između ovih dvaju područja nedovoljne zastupljenosti, dovoljno je usvojiti ne-esencijalističko shvaćanje žena kako bismo prepoznali da (...) neke žene ne doživljavaju trudnoću ili nisu zainteresirane za trudnoću (filozofski ili na drugi način). Ipak, s obzirom na povijesno šutnju o trudnoći u filozofiji koju su proživljavale žene, važno je sada ispraviti tu neravnotežu istovremeno obrađujući obje teme nedovoljne zastupljenosti. Kako bih to dalje dokazala, upućujem na razliku između reprezentativne raznolikosti i suštinske raznolikosti (što je povezano s poznatijom razlikom između deskriptivne reprezentacije i suštinske reprezentacije). To će biti tema prvog dijela rada. Zatim, u drugom i trećem dijelu rada, istražit ću nedovoljnu zastupljenost i pogrešno predstavljanje žena u filozofiji, ne samo u smislu nedovoljnog broja žena, već i u smislu načina na koji su žene, kao opći "rod", (mizogino) opisivane u filozofiji kroz povijest. Isti postupak primijenit ću na trudnoću u četvrtom i petom dijelu rada, istražujući kako se tretira kao tema filozofskog istraživanja te kako je pogrešno predstavljena u društvu općenito. Kako bi se pružili dokazi za moje tvrdnje, analiza sadrži pregled literature i navodi statističke kvantitativne podatke i kvalitativno utemeljene intervjue. Završit ću hipotezom o odnosu između ovih nedovoljnih i pogrešnih predstavljanja, te ću ponuditi razmišljanja o budućnosti za žene i trudnoću u filozofiji. (shrink)

Ontološki pluralizam je gledište prema kojemu postoje različiti načini postojanja. Povijesno gledano, načini postojanja su usklađeni s ontološkim kategorijama. Ovaj rad istražuje zašto postoji takva veza i kako je treba shvatiti. Ontološki pluralizam pati od prigovora prema kojem se ontološki pluralizam urušava u ontološki monizam, tj. u gledište da postoji samo jedan način postojanja. Priznavanje ontoloških kategorija može spasiti ontološki pluralizam od ovog prigovora ako načini postojanja utemeljuju ontološke kategorije.

Pitanje ovoga članka jest treba li nacionalnu pripadnost uvrstiti na popis primarnih dobara, odnosno, postoji li snažna veza između nacionalne pripadnosti i primarnih dobara o kojima se govori u klasičnoj liberalnoj formulaciji do mjere da njezina zaštita zaslužuje uvrštenje među njih. O ovom pitanju, na izravan ili manje izravan način, raspravljaju vodeći autori liberalne nacionalističke paradigme. U ovom tekstu posebno se raspravlja pretpostavljena veza između zaštite nacionalne pripadnosti i primarnog dobra društvenih osnova samopoštovanja. Unatoč određenoj potrebi javnog priznanja (...) nacionalne pripadnosti, utemeljenje njezine zaštite na razini primarnih dobara, barem kada je riječ o argumentu koji se poziva na društvene osnove samopoštovanja, nije uvjerljivo.The issue regarded in this article is whether we have to include national belonging in the list of primary goods, i.e., whether there is a strong connection between national belonging and primary goods about which the classical liberal theory speaks, such that the protection of national belonging must be included in the list of primary goods. Leading authors in the liberal nationalist paradigm, more or less directly, discuss about this issue. In this paper, the supposed connection between the protection of national belonging and the social bases of selfrespect is specifically discussed. Despite the reasons for some public protection of national belonging, its foundation at the level of primary goods, at least as far as it concerns the argument that relies on the social bases of selfrespect, is not plausible. (shrink)

Since the fall of the Berlin wall, the process of globalization has been understood as a necessary fate. The myth of the almightiness of the market economy, liberalization and deregulation is revitalized. Before us, there is a phenomenon Lacan?s discourse of University, which in 20 century was firstly given as a Stalinist discourse and today is given as a neo-liberal discourse of globalization. From underneath og a seeming objectivity, a Master insists-either the Party and the Capital. Just as the utopia (...) of the world proletarian revolution has fallen apart, the utopia of globalize capitalism and liberal democracy is also falling apart. The 9/11 event is opening opportunities for a construction of the field of social and political, out of the contour of the status quo. The coordinates of the possibility has changed and if we take the non-existence of the grand Autre on ourselves, then the contingence interference in the existent socio-symbolic order is possible. Posle pada berlinskog zida proces globalizacije je shvatan kao nuzna sudbina Revitaliziran je mit svemogucnosti trzisne privrede, liberalizacije i deregulacije. Ovaj fenomen moze se razumeti kroz diskurs Lacanovog "Univerziteta", koji se u 20. stolecu prvo prikazivao kao staljinisticki diskurs, a danas kao neoliberalisticki diskurs globalizacije. Uvek se ispod prividne objektivnosti univerzitetskog diskursa pokazuje Gospodar - ili Partija ili Kapital. Isto kao sto je propala utopija svetske proleterske revolucije, raspada se i utopija univerzaliziranog globaliziranog kapitalizma i liberalne demokratije. Dogadjaj od 11. septembra otvara mogucnosti za konstrukciju terena drustvenog i politickog izvan kontura status quo. Koordinate moguceg promenile su se i ako uzmemo na sebe ne-egzistenciju velikog Drugog, moguca je kontingentna intervencija u postojeci drustveno-simbolicni poredak. (shrink)

Was ist vom Begriff der "Souver?nit?t" geblieben, mit anderen Worten: ist es nach der Schaffung einer Vielzahl kleiner souver?ner Staaten in Osteuropa noch m?glich,?ber die Figur des Souver?ns zu sprechen? Was ist ein Staat sofern er kein Souver?n ist bzw. sofern er nur teilweise ein Souver?n ist? Wieviel Souver?nit?t bedarf es damit ein Staat wirklich souver?n ist? Verhandelt der Internationale Gerichtshof f?r Kriegsverbrechen, die innerhalb des ehemaligen Jugoslawien begangen wurden, de facto die Folgen jener Verbrechen, die die Grundlage der Souver?nit?t (...) und der Unabh?ngigkeit aller dieser neuen kleinen Staaten liegen, w?hrend er de iure auf einer rein pers?nlichen Verantwortlichkeit insistiert? Die Ausf?hrungen versuchen, eine der grundlegenden Aporien der internationalen Rechts zu problematisieren, die - von Kant bis heute - die Unverletzlichkeit der Souver?nit?t eines Staates und, im selben Moment, das Recht auf humanit?re Intervention und auf pr?ventive Gewalt betrifft. Sta je preostalo od pojma "suverenosti", drugim recima, da li je moguce i dalje govoriti o figuri "suverena" posle stvaranja mnostva malih "suverenih" "drzava" istocne Evrope? Sta je to drzava ukoliko nije suverena, ukoliko je samo delimicno suverena? Kolika je to nuzna kolicina suverenosti, da bi jedna drzava zaista bila suverena? Da li Medjunarodni sud za ratne zlocine, za zlocine pocinjene na teritorijama bivse Jugoslavije, de jure insistirajuci samo na pojedinacnoj odgovornosti, de facto prihvata posledice istih tih zlocina koji se nalaze u osnovama suverenosti i nezavisnosti svih tih novih malih drzava? Nase izlaganje pokusava da problematizuje jednu od osnovnih aporija medjunarodnog prava koja se tice nepovredivosti suverenosti jedne drzave i, u isti mah, prava na humanitarnu intervenciju i preventivno nasilje od Kanta do danas. (shrink)

Prema teoriji holona stvarnost se ne sastoji ni od, samo, cjelina, niti od, samo, dijelova, nego od međuprožimajućih cjelina i dijelova, odnosno od holona , koje nalazimo unutar materijalnih i idejnih okvira stvarnosti. S obzirom na to da potpuno izolirani i neinteraktivni entiteti ne mogu opstojati holoni se udružuju, čineći tako zajednice holona, odnosno holarhije. Unutar holarhije naročit značaj imaju holoni s velikim brojem veza prema ostalim holonima. Takve holone nazivamo koncentratorima, s time da možemo razlikovati koncentratore prvog reda (...) i koncentratore drugog reda. U konačnici, ako neki holon zapostavlja svoju dijelost, u cilju dominiranja nad ostatkom holarhije, tada govorimo o neprirodnim hijerarhijama, a ukoliko zapostavlja svoju cijelost, što dovodi do toga da se jednostavno stopi s ostatkom holarhije, tada govorimo o neprirodnim heterarhijama.According to the theory of holons reality does not only consist of parts or wholes, but also from inter-permeating wholes and parts, that is, holons; which are found within material and ideological framework of reality. Given that fully isolated and uninteractive entities cannot exist, holons associate, in this way forming a community of holons, that is, holarchies. Within the holarchy special significance have holons that contains a large number of connections to other holons. Such holons are called hubs, thus we can distinguish first-order hubs and second-order hubs. In the end, if one holon neglects his communion, for the purpose of overdomination over the rest of the holarchy, then we talk about unnatural hierarchies, but if one holon neglects his agency, which leads him to simply fuse with the rest of the holarchy, then we talk about unnatural heterarchies. (shrink)

Kineska gimnastika, daoyin xingqi 導引行氣, koju svakodnevno vježbaju milijuni Kineza, potječe iz razdoblja starodrevne Kine i ima korijene u šamanističkim obrednim plesovima. Bazira se na pokretima tijela kojima se oponašaju pokreti životinja. Doslovni prijevod termina daoyin xingqi jest »upravljati, rastezati i gibati qi 氣«, tj. sveprožimajući vitalni dah. Naime, gimnastika u kineskoj tradiciji nije se razumijevala samo kao puka tjelovježba, već kao oblik kultiviranja vitalnog daha, qia. Gimnastika, štoviše, predstavlja važan korak prema harmoniziranju čovjeka s nebom i zemljom . Iščitavanjem (...) isječaka tekstova iz razdoblja Zaraćenih država i razdoblja dinastije Han 漢, kao i analiziranjem najstarijeg pronađenog vizualnog prikaza gimnasticiranja u Kini »Karte upravljanja i povlačenja« , analizirat će se poimanje gimnastike u ranoj kineskoj kulturi. Interpretacija tjelovježbe postavit će se unutar paradigme promjene koja je oblikovala kinesko viđenje kozmosa. Posebno će se naglasiti veza između gimnasticiranja i pojma sheng 生 koji znači život, kao i rađanje, stvaranje, obnavljanje.Chinese gymnastics, daoyin xingqi 導引行氣, practised daily by millions of Chinese people, originates from ancient China and is rooted in shamanistic ritual dances. It is based on body movemements which imitate the movements of animals. Literally translated, daoyin xingqi means “guiding, pulling and moving qi 氣” i.e. the all-permeating vital spirit. Gymnastics in Chinese tradition, therefore, was never considered to be just a body exercise but also a form of cultivating the vital spirit, qi. Gymnastics, however, is the important medium of harmonizing man with heaven and earth . By reading of Warring States and Han 漢 dynasty writings, as well as the the oldest excavated visual representation of gymnastics in China “Daoyin chart” , in this exposure analysis will be on the understanding of gymnastics in the early Chinese culture. The interpretation of Chinese gymnastics will be set forth within the paradigm of change which shaped Chinese vision of cosmos. Special emphasis will be given to the connection between gymnastics and the concept of sheng 生, which means life, as well as birth, creation, renewal. (shrink)

U svom remek- djelu, Proces i realnost (1929.), s podnaslovom Rasprava s područja kozmologije, Whitehead se bavio kozmologijom kao dijelom svoje opće metafizike procesa. Metafizika traga za najopćenitijim načelima realnosti. Kako je rekao, »to je znanost koja želi otkriti opće ideje koje su neophodne za analizu svega što se zbiva « (RM 84). Metafizika stoga traga za načelima koja su nužna u svim mogućim svjetovima ili kozmičkim epohama, a kozmologija otkriva pomoću promatranja onoga što su primjeri za naš aktualni (...) svijet ili ovu kozmičku epohu. (shrink)

Glavna je svrha ovoga članka analizati Argument kontinuiteta, jedan od najutjecajnijih argumenata na kojemu su utemeljeni moralna osuda znanstvenih i medicinskih praksi poput istraživanja i eksperimenata s embrijem, potpomognuta reprodukcije, pobačaja, terapeutskog kloniranja, itd. Prvo se daje vrlo kratko objašnjenje pristupa koji pripisuje status markirajućeg događaja fertilizaciji, identificirajući Argument kontinuiteta među drugim argumentacijama. Nadalje, pokušava se razdvojiti tri moguće interpretacije pojma kontinuiteta pretpostavljenog u Argumentu kontinuiteta, te izdvojiti najuvjerljiviju filozofsku i znanstvenu interpretaciju postfertilizacijskog kontinuiteta. Naposljetku, tvrdim da iz filozofski i (...) znanstveno najprihvatljivije interpretacije ne slijedi: 1) da je fertilizacija nužna odrednica moralnog statusa; 2) da je fertilizacija najrazboritija odrednica moralnog statusa. Ukratko, ovaj članak ima dva cilja: I) pokazati da upravo taj argument ne povlači za sobom stajalište da su gore spomenute prakse moralno nedopustive; II) sugerirati da bi neke pragmatičke strategije koje se bave soritom-prouzročenim paradoksima mogle osigurati filozofijski i znanstveno primjeren okvir za alternativni pristup. (shrink)

The main aims of the project are twofold: the first one is to get insight into scope, structure, everyday life, opinions and plans of our people who live abroad as the fourth and fifth generations of emigrants, specially those who left the country during 90s. The second is checking and recording their preparedness for "return" to mother-country through complex set of activities and arrangements: return, capital investments, know-how and skills investments, preservation and strengthening cultural identity of our people abroad and (...) development their links with the ethnic/cultural background and inheritance. Glavni ciljevi realizacije ove teme su dvojaki. Prvi cilj je sticanje uvida u obim, strukturu, karakteristike svakodnevnog zivota, stavove i planove nasih ljudi koji zive u inostranstvu kao pripadnici cetvrte i pete generacije emigranata. Drugi cilj je utvrdjivanje njihove spremnosti za povratak u zemlju maticu, kroz slozen sindrom fizickog povratka ili "virtuelnog" povratka, kroz kapitalne investicije, investiranje stecenog "intelektualnog kapitala" u drustveni razvoj zemlje, ali i osnazenja drustvenog i kulturnog identiteta nasih ljudi u rasejanju i jacanja njihovih veza sa etnokulturnim zaledjem i nasledjem. (shrink)

U članku se etimološki istražuju ključne riječi globalizacije: bios, technē i logos, te se dodatno interpretiraju u kontekstu egzistencijalne fenomenologije. U ovu svrhu se poziva samo na Heideggera, koji je pokrenuo egzistencijalnu interpretaciju antičkih pojmova, nego i na Husserla, Gadamera, Lévinasa i Bakhtina. Predstavljene su tri teze: 1) naše tijelo je neodvojivo od duhovnog okoliša, gdje sazrijeva dobivajući duhovne funkcije, tj. poduhovljenjem, imenovanjem i ostvarivanjem; 2) duhovni okoliš je istovremeno tehnološki, gdje se technē treba interpretirati kao umijeće stvaranja interaktivne komponente (...) okoline kao što je tijelo i duh; 3) logos kao riječ i ime pretpostavlja tekst, tj. knjigu koju piše naš život i kontekst tj. interakcija tekstova kao životnih priča. Tvrdi se da se bios, technē i logos trebaju interpretirati analogno, tj. kao interaktivne komponente egzistencijalnog stvaranja, koji uključuju različite nivoe veza između duhovnog okoliša i životne priče koja se razvija u njemu. Bios je povezan s tjelesnim aspektom egzistencijalnog stvaranja: naš je život od rođenja do smrti nerazdvojiv od uključenosti fenomenâ u tjelesnu vremensku i prostornu cjelinu koja je uključena u duhovni okoliš. Logos odražava lingvističko-skriptualnu narav duhovnog konteksta okoliša. Technē se interpretira istodobno kao čin stvaranja egzistencijalne cjeline i kao čin njezinog zapisa u ovaj kontekst. Kao rezultat toga, bios, technē i logos se interpretiraju alternativno diskursu globalizacije. (shrink)

Istraživanje poimanja globalizacije u mnogim je svojim elementima slojevito i difuzno, pa nije jednostavno čak ni navesti sve sfere njene aplikacije, kao ni načine manifestiranja. Multidimenzionalnost određenja globalizacije otežana je i zbog toga što ona nije nekakvo stanje, već proces, pa su teškoće njenog opojmljenja povezane sa tematskim racionalnim odnosom prema samom tom procesu. Nakon analize najpoznatijih definicija globalizacije autor je zaključio da je ona u bitnom smislu povezana sa deteritorijalizacijom i reteritorijalizacijom socio-ekonomskog, političkog i kulturnog prostora. Globalizacija, drukčije rečeno, (...) donosi sa sobom zgušnjavanje tj. kompresiju kako prostora tako i vremena, što uzrokuje rast interpersonalnih veza i veću brzinu i protočnost komunikacije među ljudima. Konačno, globalizacija je, po autoru, kompleksan, ambivalentan pa i proturječan proces, koji omogućava širenje međuzavisnosti i produbljivanje socijalnih veza između različitih faktora u gotovo svim aspektima suvremenog života.The exploring of the concepts of globalization is, in many of its elements, multilayered and diffuse and therefore it is not simple even to list all of the spheres of its application, as well as the ways in which it manifests itself. Multidimensionality of the definition is made even more difficult due to the fact that globalization is not some kind of a state, but a process, so the difficulties of its conceptualization are related to the thematic rational approach to this process. Having analyzed the most famous definitions of globalization, the author concludes that the globalization in its substantiality is related to the de-territorialization and re-territorialization of socioeconomic, political and cultural space. In other words, globalization brings about the density i.e. compression of the space as well as the time, which results in the increase of interpersonal relations and greater velocity and flowability of communication among people. Finally, according to the author, globalization is a complex, ambivalent and also a controversial process, which enables the spread of interconnectedness and deepening of social relations among different factors in almost all aspects of modern life. (shrink)

The history of the idea of biological progress shows that it is not a selfexplanatory category, so a clear definition is required. Biological progress exists if: “more progressive” is defined as “more complex” – in that case evolution is synonymous with progress, i.e. development from simple to complex, from homogeneous to heterogeneous; we perceive the expression “more progressive” as more successful in relation to the environment, in these terms some groups in the history of life were more progressive because/so that (...) they survived, while others were retrogressive or less progressive because/so that they died out; on the other hand, within their ecological niches, certain forms of life are perfectly adapted to their environment as long as it is stable ; we take the span or reach of a potential adaptation of populations as a measure . However, there is no active, innovative problem solving in relation to the environment either with plants or animals – only the variability mechanism / selection is in place, automatism, instinct. In the light of the above-mentioned biological criteria, man is the most complex living creature by his constitution , he is the least dependent on the environment and can be innovative in relation to the environment. Man is the only living creature capable of establishing an active relationship with the environment through his special tool – culture. Considering the level of organization and quantity of information, the mammal genome is more progressive than the bacterium genome, while the human genome comprises most information which makes man the most progressive living thing. We can talk about biological progress if we define progressiveness as advancement toward complexity of organisation, but sometimes thesimplification of structure enables survival. It seems that we can talk about progressivenessin biology only if we accept the anthropic principle – that is why only cultural progress is possible. Information is the link between biological and cultural-anthropological successfulness . Biological information is a “complete” piece of information to an animal . To a human being, it is only a condicio sine qua non for the reality of human spirit which receives, keeps and generates information. Progress can be measured according to the capability ofestablishing an active and innovative relationship with the environment, but only within some sort of anthropocentric outlook which is a criterion of value. It is not possible to talk about progressiveness of life if man is not the measure of all things.Povijest ideje biološkog napretka pokazuje kako to nije samorazumljiva kategorija, pa se traži jasna definicija. Biološki progres postoji ukoliko: “naprednije” definiramo kao “složenije” – evolucija je tada sinonim napretka, tj. prelaženja iz jednostavnijeg u složenije, iz homogenog u heterogeno; “naprednije” shvatimo kao “uspješnije” s obzirom na okoliš; u tom smislu neke skupine u povijesti života bile su naprednije jer/pa su opstale, dok su druge bile nazadnije ili manje napredne pa/jer su izumrle; s druge strane unutar svojih ekoloških niša pojedini oblici života savršeno su prilagođeni svojem okolišu dokle god je on stabilan ; kao mjerilo uzmemo raspon ili širinu moguće prilagodbe populacija jer tada postoje razlike; ipak ni u biljaka ni u životinja tu nema aktivnog inovatorskog rješavanja problema okoliša, nego djeluje samo mehanizam varijabilnost/selekcija, automatizam, nagon. U svjetlu gore navedenih bioloških mjerila čovjek je svojim ustrojstvom najsloženije biće , najmanje je ovisan u odnosu na okolinu, može se novativno nositi spram okoline. Čovjek je jedini kadar za pravi aktivni odnos prema svom okolišu putem specifičnog oruđa kulture. S obzirom na stupanj organizacije i količinu informacija, genom sisavca je napredniji od genoma bakterije, a genom čovjeka raspolažes najviše informacija, pa je on po tome najprogresivnije biće u prirodi. O biološkom progresu možemo govoriti ako progresivnost definiramo kao porast složenosti organizacije, no ponekad pojednostavljenje građe omogućava preživljavanje. Čini se da o progresivnosti u biologiji možemo govoriti samo usvajajući princip antropičnosti, zato je u svijetu moguć samo kulturni progres. Posjedovanje informacije je veza između biološke i kulturno-antropološke uspješnosti . Posjedovanje biologijske informacije za životinju je “potpuna informacija” , dok je za Čovjeka samo condicio sine qua non za zbiljnost ljudskog duha koji dobiva, posjeduje i stvara informaciju. Progres je moguće mjeriti prema sposobnosti aktivnog i inovativnog odnosa spram okoliša jedino u nekoj vrsti antropocentričnog obzora koji u središtu ima mjerilo vrijednosti. Nemoguće je govoriti o progresivnosti života ako svemu nije mjera sam čovjek. (shrink)

U nacrtu ovog projekta raspravlja se o izazovima pred kojim se nalazi nacionalna drzava u dinamicnim procesima globalizacije. Prvo se nastoji odrediti pojam globalizacije kao decentralizovani proces kondenzacije i homogenizacije prostora i vremena a zatim se ukazuje na ambivalentnu strukturu diskursa o globalizaciji - njegovu semanticku i pragmaticku dimenziju. Potom se izlaze neoliberalno glediste o eroziji i slabljenju nacionalne drzave usled premoci globalnog kapitalistickog pogona, kako u pogledu njenih tradicionalnih funkcija tako i u pogledu njenog internog i eksternog suvereniteta. Protiv (...) neoliberalne teze o eroziji nacionalne drzave izneseni su mnogi uglavnom empirijski argumenti. Neki od njih su prezentovani u ovom tekstu. Poenta ove argumentacije sastoji se u generalnom stavu da izmedju erozije nacionalne drzave i procesa globalizacije ne postoji jaka veza. U skladu sa prezentovanom kritickom argumentacijom tvrdi se da u uslovima globalizacionih procesa samo ona drustva iza kojih stoji jaka i stabilna drzava imaju izglede na uspeh. Politika a ne ekonomija i dalje dominira medjunarodnim odnosima. Naglasavanje momenta drzavne politike otvara novu perspektivu u razmatranju procesa globalizacije. Tekuci globalizacioni procesi ne mogu se razumeti nezavisno od geopolitickih interesa i promene balansa svetske moci. Tekst se zavrsava ukazivanjem na ideologicnost neoliberalnog diskursa o globalizaciji propitivanjem druge bazicne i nereflektovane pretpostavke ovog diskursa po kojoj su procesi globalizacije u isto vreme i procesi emancipacije. Osporavanjem nuzne veze izmedju globalizacije i emancipacije gradi se pozicija sa koje je moguca normativna kritika tekucih procesa. (shrink)

Although the question of relationship between basic concepts of traditional ontology and central concepts of fundamental ontology is not a topic which is systematically dealt with in Being and Time, it is obvious that some of the theses which are crucial not only for Heidegger's interpretation of philosophical tradition, but also for the whole project of fundamental ontology, concern this 'conceptual scheme'. In fact, the backbone of Heidegger's critical confrontation with dominant philosophical conceptions is the question of relationship between the (...) concept of 'substance' and the concept of 'Being', i.e. the discussion of philosophical doctrines in which 'Being' is reduced to 'substance'. Besides this context, which concerns the ontological problematics in the strict sense, it is possible to show that the refutation of the basic categories of traditional ontology is an issue which has a decisive role in more concrete phases of the realization of the project of fundamental ontology. This is especially confirmed in Heidegger's discussion of the concept of 'Being-There'. The interpretation of Heidegger's treatment of the relationship between the concepts of 'Being-there', 'existence' and 'existentials' on the one hand, and the concepts of 'substance', 'essence' and 'categories' on the other, shows that one of Heidegger's basic theses is that a transformation of concepts of traditional ontology is necessary for an appropriate understanding of human being. Iako pitanje odnosa izmedju temeljnih pojmova tradicionalne ontologije i centralnih pojmova fundamentalne ontologije nije tema koja je sistematicno obradjena u Bitku i vremenu, evidentno je da se neke od teza koje su kljucne ne samo za Hajdegerov odnos prema filozofskoj tradiciji, vec i za celokupan projekat fundamentalne ontologije, ticu suceljavanja pomenutih 'pojmovnih aparatura'. Naime, okosnicu u Hajdegerovom distanciranju od nasledjenih filozofskih koncepcija cini upravo propitivanje odnosa izmedju pojma 'supstancija' i pojma 'bitak', odnosno, osporavanje filozofskih ucenja u kojima se pojam 'bitak' svodi na pojam 'supstancija'. 'Destrukcija' tradicionalne ontologije, kao interpretativni model kojim Hajdeger pristupa filozofskoj povesnoj predaji, postavljena je kao problematizovanje nasledjenog poimanja bitka kao 'supstancije', nasuprot kojem se razvija fundamentalnoontolosko razmatranje 'problema bitka'. Pored naznacenog konteksta, u kome je rec o ontoloskoj problematici u uzem smislu, moguce je pokazati da je osporavanje temeljnih kategorija tradicionalne ontologije tema koja ima odlucujucu ulogu i u konkretnijim etapama realizacije projekta fundamentalne ontologije. Prethodno se posebno potvrdjuje u Hajdegerovoj tematizaciji pojma 'tubitak'. Sagledavanjem Hajdegerovih izvodjenja u kojima se razmatra veza izmedju pojmova 'tubitak', 'egzistencija' i 'egzistencijalije', sa jedne strane, i pojmova 'supstancija', 'sustina' i 'kategorije', sa druge, i procenjuje merodavnost navedenih pojmova tradicionalne ontologije u izlaganju ljudskog bitka, dolazi se do uvida da Hajdeger polazi od teze prema kojoj je u svrhu dosezanja izvornog razumevanja coveka nuzno izvrsiti prevrat u pojmovnosti tradicionalne ontologije. (shrink)

Iako je filozofija prosvetiteljstva rodjena u Nizozemskoj i Engleskoj u kasnom 17. i ranom 18. veku, postojali su znacajni problemi u definisanju slobode. Do sredine 18. veka, pod uticajem?nacionalnog merkantilizma?, sloboda se poimala u sve vise kolektivistickim crtama, doprinoseci stvaranju politicke opcije nacionalnog liberalizma. Zbog toga su u drugoj polovini 18. veka ove dve zemlje progresivno gubile znacaj za pokret prosvetiteljstva, da bi na njegovo vodece mesto dosle dve nove zemlje, koje su otvarale novu politicku opciju demokratskog liberalizma: Sjedinjene Americke (...) Drzave i Francuska. Ipak, individualna sloboda se tokom svog filozofskog i insitucionalnog uspona u doba prosvetiteljstva suocavala ne samo sa jednom, nego sa dve opasnosti: s jedne strane, od opasnosti nestajanja u nacionalnoj slobodi, i, s druge strane, od opasnosti postajanja neobuzdanom i destruktivnom. liberalizam koji je stasavao u Engleskoj u 18. veku postao je svedokom prve opasnosti, dok je druga opasnost nastala pod okriljem Francuske revolucije. Francuzi su prvi u modernoj epohi shvatili da je svetlost slobode prejaka da bi se bez znatnih mera opreza koristila u izgradnji liberalnog civilnog drustva. Zato je odredjeno umeravanje moralo da bude preduzeto. Ideja covecnosti, tj. prava coveka, na kraju je pronadjena kao najbolja za resavanje zadatka ocuvanja individualne slobode, bez zrtvovanja socijalnih veza medju slobodnim individuama. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149029: Prosvecenost u evropskom, regionalnom i nacionalnom kontekstu - istorija i savremenost i br. 179049: Politike drustvenog pamcenja i nacionalnog identiteta - regionalni i evropski kontekst. (shrink)

Rad predstavlja pokusaj da se jedna konkretna naucna polemika o temi koja je opterecena znatnim ideoloskim nabojem "zanrovski" preusmeri ka formi naucnog dijaloga, i time ucini plodnijom u naucnom smislu. Glavna pitanja koja se razmatraju ticu se pokusaja teorijskog odredjenja petooktobarske revolucije i uloge koju je pokret "Otpor" imao u njoj. U radu se brani teza da teorijski modeli "talasa demokratizacije" i "izborne revolucije" nude najutemeljenije okvire za razmatranje pitanja koja se u tekstu otvaraju. Kljucni problemi o kojima se u (...) radu raspravlja su sledeci: u kojoj meri oslanjanje na strane izvore i teorijske okvire zakrivljuje uvide u lokalne politicke procese kakva je razlika izmedju "uvezenih" i "izbornih revolucija"; koje su posebnosti izborne revolucije u Srbiji i koje je njeno mesto u "drugom talasu" postkomunisticke demokratizacije; koliki je relativni znacaj stranih i lokalnih inicijativa prilikom organizovanja izbornih revolucija; u cemu je razlika izmedju klasicnih odnosa izmedju davalaca i primalaca politicke pomoci i novih odnosa, koji se zasnivaju na nacelu sinergije; koja su ogranicenja ili-ili logike objasnjenja u razmatranju politicke saradnje stranih i domacih aktera; sta povezuje strategiju nenasilnog otpora, proaktivnu logiku politickog delovanja i Otporov "Plan B"; najzad, postoji li mehanicka veza izmedju prisustva strane pomoci i gubljenja kontrole nad rezultatima izborne revolucije. U zavrsnom odeljku, otvara se pitanje negativnih i pozitivnih aspekata nasledja Otpora kao politickog projekta i nudi pokusaj da se razmatranje o dometima pokreta poveze sa razumevanjem "dinamike nade" kao politickog projekta na kojem je Otpor sistematski radio. (shrink)

U radu se artikulisu i razvijaju ontoloske postavke i posledice Rusoovih razmatranja o slobodi, koje su u njegovim spisima cesto ostajale u drugom planu. Posebno se naznacuje jedan ontoloski bitan aspekt Rusoove radikalnosti, u kojem je raskidanje veza s prirodom, takozvani izlazak iz prirodnog stanja i sklapanje drustvenog ugovora, neodvojivo od njegovog razumevanja slobode, jednakosti i politicke delatnosti. Pokazuje se kako totalna alijenacija dovodi do radikalnog raskida s prirodom, a nenuzno iskrsavanje opste volje i uspostavljanje slobode kao samozakonodavstva tumaci (...) se kao dogadjaj politike, ciji uslov i zakon jeste opsta jednakost. (shrink)