Članak razmatra pojam demokracije Johna Deweya u odnosu na ranije i suvremene radikalno ljevičarske ideje. Ističu se slična epistemološka, antropološka i politička stajališta u ovim teorijama. Vrlo je važno odbacivanje ili podcjenjivanje političke demokracije i naglasak na demokratskom životu s ciljem stvaranja novog društva, posve drukčijeg od postojećih društava. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio istražuje razumijevanje demokracije kao nepolitičkog fenomena i kao sinonima za novi oblik ljudske egzistencije u mladog Marxa te kasnijim stavovima Marxa i Lenjina o (...) demokraciji kao »hipokriziji«. Drugi dio analizira Deweyev pojam demokracije kao »načina povezanog življenja« i skreće pozornost na neke značajne podudarnosti i, također, razlike spram Marxovih ranih ideja. Treći dio razmatra razumijevanje demokratskog društva kao identičnog s globalnim društvom u kojem komunikacija među ljudima nije ograničena političkim granicama. U ovom se pitanju također prepoznaju značajne podudarnosti u mišljenju Marxa, Deweya i nekih suvremenih mislilaca . Zaključak je da su politička demokracija i demokratsko društvo kompatibilni, no ideja neke vrste novog nepolitičkog demokratskog društva osim globalnog društva se smatra nerealističnom. (shrink)

Političko je obrazovanje dio općeg obrazovanja; utoliko se doima smislenijim posvetiti se opsežnijem, kako bi se ono podrobnije moglo razvrstati na odgovarajući način. Stoga sljedeća promišljanja ne trebaju stajati direktno pod geslom »demokracija i obrazovanje«, već imaju za zadaću razjasniti pitanje »obrazovanja u uvjetima demokracije«. U tu će svrhu Bolonjski proces ponajprije biti prikazan kao izričaj dominantnog razumijevanja obrazovanja u Njemačkoj odnosno Europi. Nakon okretanja ka humboldtovskom pojmu obrazovanja kao izrazu ideala, nekoć karakterističnog za široka područja školskog i univerzitetskog (...) obrazovanja u Njemačkoj, daljnji povijesni korak unazad trebao bi dovesti do platonskog pojma obrazovanja – kao izraza onog humanizma koji je u 19. stoljeću Humboldt postavio kao mjerilo vlastite školske i univerzitetske reforme. Na kraju, u kratkom rezimeu, povijesni početak i povijesni kraj bivaju usporedno suprotstavljeni. (shrink)

Polazeći od nekih razmatranja o obuci učitelja općenito, a i o normativnom primatu liberalizma nad demokracijom, autor zagovara stajalište da bi političko obrazovanje u srednjim školama trebalo podučavati osnove političkih institucija i pravnog sistema kao takve. Međutim, čini se da postoji rastući konflikt između učenja demokraciji i sposobnosti političkog prosuđivanja u sve kompleksnijoj i raznolikijoj političkoj stvarnosti.

Avtorica obravnava aktualne razprave o modernizmu in postmodernizmu z vidika projekta radikalne demokracije. Dokazuje, da zavračanje moderne racionalistične univerzalistične epistemologije ne pelje nujno v politični konserva-tivizem. Nasprotno, kritika te epistemologije odpira možnosti za artikulacijo projekta radikalne in pluralne demokracije. Avtorica označuje ta projekt kot nadaljevanje demokratične revolucije s pomočjo postmodernistične kritike.

John Dewey je, mimo Ch. S. Peircea i W. Jamesa, znan ne samo kao utemeljitelj klasičnog američkog pragmatizma, već i po bitnom obolu razvoju suvremene reformske pedagogije, kao i obolu legitimaciji demokratskog društvenog modela, što je u međuvremenu postalo poznato i izvan okvira akademskog konteksta obrazovanja. U sljedećem članku valja iz perspektive teorije djelovanja sistematski detektirati implicitan odnos među njegovim konceptima pragmatizma, pedagogije i demokracije, kao i manevarski prostor ili ograničenja koja odatle proizlaze za sadašnjost. Uslijed spomenutog, u središte dospijeva (...) pitanje uspješne životne prakse, zrcaljene u Deweyevom pledoajeu za dokidanje klasičnog dualizma teorije i prakse na socijalnoj, političkoj, etičkoj i znanstvenoj razini. (shrink)

Avtorica obravnava alternativo med skeptično in racionalno argumentacijo kot izsiljeno izbiro, s katero se konstituira tako subjekt v navadni govorici kakor subjekt v demokraciji. Članek analizira skeptično in racionalno argumentacijo kot dva načina, kako se subjekt lahko izogne izsiljeni izbiri in nemožnosti govorice na eni strani in neutemeljenosti demokracije na drugi. Subjekt skeptične argumentacije se izogne temu, da bi vzel nase brezopornost govorice in demokracije, tako, da ubeži v neskončno ponavljanjerefutacije, subjekt racionalne argumentacije pa v neskončno približevanje pogojem idealne argumentacije.

One of the important questions in the interpretation of Rawls’s philosophy is the connection between the two problems he wrote about throughout his life – justice and legitimacy. In this paper, I take the difference principle as a special feature of Rawls’s theory of justice, while I take the idea of the public reason as a special aspect of his theory of legitimacy, and I try to show that both aspects are connected, that is, that we should not see them (...) as two separate projects. I am trying to show that we should formulate the justification of the difference principle as a justification of a particular socio-economic arrangement rather than as an abstract principle, one that is better than other legitimate arrangements. For Rawls, property-owning democracy and liberal socialism are socio-economic arrangements that realize the difference principle. The main difference between the two systems is that in the first one, private ownership of the means of production is allowed, but it is widely dispersed. In this paper, I try to show how such a system can be publicly justified. The justification that we need to use is precisely the one that Rawls formulates through the idea of the public mind, by referring to the political values contained in our public political culture. (shrink)

Kljub temu, da je bil Louis Rossel eden vodilnih akterjev v francoski državljanski vojni, se ga veliko manj spominjamo in je tudi veliko manj spoštovan kot vodilni misleci komune. Tu analiziram njegovo sodelovanje pri tem dogodku in pri predhodni kampanji Nacionalne obrambe, opirajoč se pri tem tako na biografijo Edith Thomas kot na Rosslova lastna posthumna dela. Prevladujoča domneva, da je Rossla motivirala lastna ambicioznost, ki naj bi bila pogubna za usodo komune in nasprotujoča njenim revolucionarnim egalitarnim načelom, se na (...) podlagi obstoječih dokazov zdi poenostavljena. Še več, takšni domnevi lahko nasprotujemo z interpretacijo komune in državljanske vojne v Franciji kot drame, še posebej če se navežemo na dela Jeana-Pierra Vernanta in Pierra Vidala-Naqueta o grški tragediji. (shrink)

Shvaćajući kulturni pluralizam kao činjenicu suvremenog liberalno demokratskog društva, uočava se njegova problematičnost u odnosu na same liberalno-demokratske ideje. Demokracija polazi od prava većine, a liberalizam polazi od pojedinca kojemu su osigurana temeljna prava i dužnosti zanemarujući činjenicu njegova mogućeg pripadanja manjinskoj kulturi. Može li se odgovor na zahtjev kulturne različitosti pronaći isključivo u teoriji ljudskih prava ili je potrebno dopustiti postavljanje posebnih prava za pripadnike različitih manjinskih kultura? Je li takva posebna prava dovode u pitanje ideal jednakosti koji (...) se oduvijek smatrao temeljem pravednih odnosa? Will Kymlicka, polazeći sa svog liberalnog stajališta, navodi kako jedna obuhvatna teorija pravednosti u multikulturalnom društvu treba uključivati i opća prava, koja su pripisana svim pojedincima bez obzira kojim skupinama pripadali, ali i određena grupno-diferencirana prava ili »specijalni status« za manjinska prava.Understanding cultural pluralism, as a fact of the modern liberal democratic societies, it is problematic regarding the very liberal democratic ideas. Democracy starts with the majority rule, and liberalism is based on the individual, whose basic rights and duties are ensured, disregarding the fact of possible belonging to a minority culture. Can the answer to the demand of cultural diversity be found exclusively in the human rights theory or must we allow the setup of special rights for the for the members of different minority cultures? Do such “special rights” question the ideal of equality that was always considered to be a base of justice? Will Kymlicka, starting from his liberal standpoint, states that a comprehensive theory of justice in multicultural society must include both the general rights ascribed to all individuals, regardless of which groups they belong to, and the specific group-differentiated rights or “special status” for minority rights. (shrink)

U članku se, prije svega, tvrdi da većina odgojne prakse u liberalno-demokratskom društvu službeno teži promicanju, kako ga nazivam, ‘ideala demokratskog karaktera’ za građane budućnosti. On utjelovljuje deweyjevsko uvjerenje da demokracija nije samo oblik političke zajednice nego i način življenja u kojem se pojedinci mogu razvijati u socijalno pravednim okolnostima. Zahtjevna priroda tog ideala se može činiti problematičnom, no nastojat ću pokazati da tomu nije slučaj. Ono što jest problem je omjer u kojem aktualna teorija i praksa odgoja odudara (...) od ideala, bez obzira na službene prigovore tom idealu. Deweyjevski uvidi u poveznice između oblika odgoja i oblika društva ukazuju da suvremena izdaja ili napuštanje ideala demokratskog karaktera iziskuje radikalnu kritiku stanja u kojem razmatranja suvremene kapitalističke ekonomije podrivaju široko prihvaćene težnje za dobrim životom i odgojem koji pridonosi ostvarenju tih težnji. (shrink)

Prvi del prispevka obravnava besedilno ustavo – in argument namena, s katerim razlagalci včasih radi istovetijo svoje odločitve v konkretnem sporu z voljo ustavopisca. Takšno rabo tega argumenta avtor izpodbije. Z miselnim eksperimentom pa nato utrjuje še, da bi ustavna teorija morala razlikovati med istočasno vplivnimi a) besedilno ustavo, b) predstavnoskladnimi oziroma ideološkimi ustavami in c) habitusom v smislu družbene ustave. | Besedilo je bilo napisano ob dvajsetletnici Ustave RS in objavljeno v jubilejnem zborniku: Igor Kaučič , Dvajset let Ustave (...) Republike Slovenije. Pomen ustavnosti in ustavna demokracija. (shrink)

Je li politika identiteta novi emancipacijski potencijal koji u formalizam liberalnih demokracija unosi zbiljski kulturni, socijalni i vrijednosni sadržaj grupnih identiteta ili se pak radi o kategorijalno proturječnom i neodrživom projektu koji razara autonomiju liberalnodemokratskog građanstva?Autor nastoji uravnoteženo odvagnuti značaj, poteškoće i doseg politike identiteta. U prvom dijelu razmatra se slojevitost i dinamičnost osobnih i grupnih identiteta, te političke artikulacije identiteta koje prethode današnjim raspravama. U drugom dijelu razmatraju se zahtjevi i poteškoće politike identiteta. One proizlaze iz njezina ishodišna (...) stajališta o političkom primatu koncepcije dobra pred koncepcijom prava, odnosno jednakom javnom i pozitivnom priznanju te prihvaćanju grupnih identiteta i socijalnih određenosti u političkoj artikulaciji zajednice. Naposljetku, autor ističe osobit značaj i izglede korektivnih vrijednosti politike identiteta za demokratsku pravednost.Is identity politics a new emancipatory potential which brings real cultural, social and value content of group identities into formalism of liberal democracies, or is it a case of categorically contradictory and untenable project which destroys autonomy of liberal-democratic citizenship?The author tries to weigh the importance, difficulties and scope of policy of identity in a balanced manner. The first part deals with the complexity and dynamics of personal and group identities, as well as political articulations of identities that precede the current discussions. In the second part the requirements and difficulties of identity politics are being considered. They arise from its starting position regarding the political primacy of the concept of the good over the concept of right, i.e. equal public and positive recognition and acceptance of group identities and social determination in the political articulation of community. Finally, the author emphasizes the special importance and prospects of corrective values of identity politics for democratic justice. (shrink)

The paper analyses John Stuart Mill’s harm principle and its proper application in the process of drafting and evaluating laws, political decisions, and measures used to prevent the spread of contagious diseases. By interpreting Mill as an epistemic democrat and an epistemic liberal, the paper focuses on Mill’s thoughts regarding the decision-making procedures appropriate for legislation in a pandemic. Additionally, it discusses the proper division of epistemic and political labor, one of the most important mechanisms Mill uses to filter the (...) public will, and demonstrates how Mill’s arguments can help us balance between epistemic and moral virtues, i.e. between democratic and expert-oriented decision-making. (shrink)

On the twentieth anniversary of the death of one of the most important contemporary political and social philosophers, John B. Rawls (1921–2002), in this paper the authors deal with his understanding of the relationship between civil disobedience and freedom within the framework of a liberal constitutional democracy based on the rule of law. The fundamental starting point of Rawls’s theory, and thus of this work, is that civil disobedience expresses disobedience to the law within the limits of fidelity to the (...) law, although it is at the outer edge thereof. If the freedom of thought expressing disobedience to unjust laws is one of the fundamental freedoms, then civil disobedience can be understood not only as a corrective to liberal constitutional democracy but also as a realistic attempt to “save” it. This is an important topic of contemporary political philosophy, considering the increasingly widespread discourse about the crisis of liberalism in general today, and the impact of that crisis on the institutions of liberal constitutional democracy, among which the state stands out, but in fact law and the legal system as a whole. (shrink)

Tema je ovoga članka odnos između modernog procesa globalizacije i demokracije. Razmatranje započinje konceptom demokracije, njegovim različitim značenjima i raznim slojevima, zamkama i paradoksima, posljedicama i učincima, prednostima i nedostatcima u obzoru suvremenog života. Nakon uvoda u temu, članak ocrtava kratki povijesno-filozofijski pregled razvoja globalizacije od drevnih vremena do suvremenog svijeta. Žarište filozofskog gledišta jest ono dvojice značajnih autoriteta i nasuprotnih pristupa u procesu razvoja ‘svjetskog društva’ – Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela. Kant je objasnio sredstva statusa ‘svjetskog (...) građanstva’ kao ‘prirodne svrhe’. Hegel je izložio nužnost razvoja svjetske povijesti do stanja globalne slobode. Pitanje: ugrožava li process stvaranja globalnog društva demokraciju u modernom svijetu – ključno je pitanje danas. Svi se slažu da globalizacijski proces oslabljuje područje autentičnog političkog djelovanja. Demokracija ima izvor u ‘polisu’ ili malome gradu- republici, te je simbol vladavine u maloj političkoj zajednici. Korak od demokracije polisa prema demokraciji nacionalen države bio je rezultat promjene od izravne prema predstavničkoj demokraciji. Prijelaz s nacionalne na supranacionalnu i globalnu politiku zahtijeva novu bitnu transformaciju demokracije. (shrink)

Na podlagi Deweyjevega razlikovanja med »zgolj združbenim obnašanjem« in »resnično družbenim obnašanjem« skuša članek pokazati, da lahko delo razumemo kot tisti dejavnik, ki omogoča prehod od prvega do drugega, tj. do skupnosti delovanja oziroma do sodelovanja. Izpeljava izpostavi demokratične zmožnosti, ki so lastne delu, in nazadnje privede do možnosti, da bi delovno okolje obravnavali kot demokratično javno mesto, ki bi lahko utemeljevalo vse druge prostore te vrste.

This paper describes research into the development and characteristics of particular qualities of democratic school culture and democratic school management in primary schools. The research involved 651 teachers from the City of Zagreb and Zagreb County. Research involved a survey that used a questionnaire containing the Instrument for measuring characteristics of democratic school management and the Instrument for measuring the characteristics of democratic school culture. Overall, the results show that teachers perceive management in their schools as moderately democratic to very (...) democratic. Rating the characteristics of school culture, teachers note the moderate development of both democratic and non-democratic characteristics of school culture; however, they more greatly consider their own school culture to possess democratic characteristics. Teachers at the beginning of their careers and those employed in schools whose current headmaster has been in his/her position less than five years perceive higher levels of democratic school management. Teachers employed in suburban or small schools perceive higher levels of characteristics of democratic school culture. (shrink)

I discuss the origins of the idea of a political “Left”. I trace them back to historical circumstances of the French Revolution and, behind them, to ways of symbolical representation to be located within the framework of symbolic spatial organization of the social space. “Left” is, more than a concept, a symbol or a metaphor. That Left is connected in its very roots with the idea of equality. The very idea of democracy is connected in a similar way both to (...) the ideal of Equality and to the idea of a Left. Besides, the universally shared normative ideal of democracy and the (to a point) universally shared normative ideal of equality are carried as a matter of course by the very framework of democracy as a set of institutions. (shrink)