Studie prezentuje dvě ideje filosofie jako vědy v Traktátu ("věda o člověku" či "věda o lidské přirozenosti") a Zkoumáních ("mentální geografie" či "věda o úkonech mysli") Davida Huma a dokládá na předvedení tematizace času v 1. knize Traktátu a s odkazy na Zkoumání, že v prvním případě vede k plastické analýze času, v druhém případě pak k její absenci. V neposlední řadě je studie inspirací k novému promýšlení Humova filosofického odkazu s akcentem na Traktát, jehož 270. výročí vydání si (...) v tomto roce připomínáme. (shrink)

Da je etika – kakvom je poimaju i prakticiraju u našoj zapadnjačkoj kulturi – neopozivo zašla u slijepu ulicu, previđaju samo još oni akademski filozofi za koje je ona i nadalje ezoterična i samodostatna stvar valjanog argumentiranja po pitanju moralnosti. Zakazale su kako religiozno, tako i sekularno koncipirane teorije etike. To je osobito razvidno u okolnosti da o etici nikada nismo toliko umovali kao danas, a istodobno se tako rijetko povodili za moralnim načelima. Etička refleksija i moralno postupanje već su (...) poodavno postali oprečni svjetovi i egzistiraju u međusobno obrnuto proporcionalnom odnosu. Uz takvu se pozadinu iznova aktualizira vječito pitanje: Mogu li se unutar jedinstvene etičko-moralne sheme prebroditi neslaganja između etičkog mišljenja i moralnog djelovanja s jedne strane te sekularnih i religioznih polazišta s druge strane? U članku će se pokušati istražiti postsekularna etika te uzroci i mogućnosti grupiranja poticajnih uvjerenja s kritičkim, odgovornim i na osobnoj autonomiji zasnovanim mišljenjem u okviru neproturječne, iskušane i paralelno refleksivne konstelacije. (shrink)

The study examines the phenomenon of masquerading in Igbo culture. It philosophically explores the cosmology and cultural anthropology of Igbo masquerading, drawing some important implications for which the authors believe they bear on the truth of human existence. It investigates the distortions in and around this Igbo cultural practice against the background of its immanent significance and, thus, attempts to reconstruct it. The paper demonstrates that the huge potential for development inherent in Igbo masquerading outweigh its pitfalls. Igbo masquerading today (...) tends to divide the present generation from the older generation of Igbo. The latter lament that the way masquerading is done nowadays no longer reflects the critical cultural ideals of the people. But, this situation has not been given deserved attention among scholars. The significance of this study, then, lies exactly on its attempt at a theoretical and normative reconstruction of masquerading among the Igbo. The aim of the paper is to critically engage Igbo masquerading with the goal of rescuing it from associated negativities. In the light of the critical Igbo ideals of truth and social justice, the paper proffers the way forward and makes some recommendations. As a philosophical inquiry, the study employs the methods of analysis, prescription and speculation. (shrink)

[Empiricism, Naturalism, and Ideas] The author analyses the modern reception of key themes in Hume’s philosophy during the past century. The first part presents Hume’s version of three such themes – empi­ricism, naturalism and the theory of ideas. The following three parts give an exposition of modern forms of each of these themes, with the choice of modern reception being directed to those contemporary authors who not only developed Hume’s motifs in the most original way, but who also explicitly traced (...) the origin of their modern theory to Hume. For this reason, in the second part, which deals with the reception of empiricism in logical positivism, Hans Reichenbach and his treatment of Hume’s problem of inductive knowledge is discussed. In the third part, dealing with naturalism, the obvious choice is the most influential version of this doctrine in the work of W. V. O. Quine. The fourth part deals with the modern reception of Hume’s theory of ideas in a recent monograph by Jerry Fodor. The author considers Hume’s naturalism as the most live part of Hume’s legacy. Empirismus has, after all, been considerably transformed in content, or has even been rejected by later philosophers; while Fodor’s updating of the theory of ideas does not offer an adequate answer to the question of the place of thinking and intentionality in the material world. (shrink)

U ovom radu razmatramo dvije različite kritike liberalne demokracije. Kroz analizu suvremene slovenske političke misli Slavoja Žižeka i nekih njegovih sljedbenika, koji u zadnje vrijeme revitaliziraju »ideju komunizma«, prvo ćemo kritički promisliti emancipacijski potencijal ove struje suvremene slovenske filozofije. Interludij se fokusira na uporabe i logiku nasilja te se zalaže za novu političko-etičku kulturu nenasilja. U drugome dijelu rada, uzimajući u obzir Levinasovu etičku kritiku liberalne demokracije i fokusirajući se na njegov pojam različite vremenitosti unutar političke etike, razmotrit ćemo neke (...) alternativne mogućnosti za budući napredak demokracije. (shrink)

Gregory Vlastos je v svoji znani rekonstrukciji argumenta »tritos anthropos« menil, da je regres tretjega človeka usodna napaka platonske teorije idej, saj vpeljuje najmanj dve protislovni logični značilnosti tega nauka: predpostavlja namreč dve načeli, samopripis in neistovetnost. Argument tretjega človeka zato obravnavam na podlagi upoštevanja omenjenih načel in njune veljavnosti v dveh inačicah, ki ju je podal Aleksander Afrodizijski. V prvi, ki je tradicionalno pripisana Aristotelu pod imenom O idejah in jo najdemo v Aleksandrovem komentarju k Metafiziki, in nato še (...) v Evdemovi inačici, kakršno domnevno ta navaja pri svoji aristotelski kritiki Platonove teorije idej. V drugem delu prispevka je narejena primerjava med Aristotelovima inačicama tretjega človeka in Platonovim pripoznanjem neskončnega regresa v obeh verzijah iz njegovega Parmenida: regres iz ideje velikega in regres iz idej kot vzorov, ki prav tako končujeta v neskončnem regresu novih idej: te po svojem bistvu ne bodo več ene, ampak brezmejno mnoge. (shrink)

Ova će se studija usredotočiti na odnos između načina predočavanja Boga u Bibliji i na filmu. Kako se prikazuje transcendencija i kako kristologija izgleda u filmskoj produkciji u vremenu koje se ili nemarno odnosi prema religioznom i transcendentalnom ili ga pokušava sažeti u doseg ljudskog intelekta? Kako se Krist razlikuje u filmovima koje su režirali Pasolini, Zeffirelli i Gibson? Može li se Isus Krist Spasitelj zamijeniti popularnim filmskim akcijskim junakom? Istraživanje će religiju istražiti i iz jedne druge perspektive, naime je (...) li ona doista nestala iz javnoga života kao što se ponekad pretpostavlja. Kako ideje o Bogu upotrebljavaju ili zloupotrebljavaju neki političari ili vođe, kao što su Osama bin Laden, Saddam Hussein, George W. Bush? Što učiniti kad nam mediji omoguće da uočimo politizaciju religije i religizaciju politike? (shrink)

Razlicite ideje o tome kako se vasiona pojavila i kako se razvija, bile su u indijskoj tradiciji povezane sa mitskim, religijskim i filozofskim idejama i kontekstima, a razvijale su se u rasponu od oko 2.500 g. - od 15. v. st. e., do 16. v. - tj. od vremena veda, do purana. Kad je rec o nastanku vasione, dve glavne ideje su prisutne. Po jednoj koncepciji vasiona se samopostala, a bogovi su eventualno bili prva bica u sledu daljeg (...) razvoja. Po drugom shvatanju, vasiona je bozanska tvorevina, koje je nekad nastalo u mukotrpnom procesu, ili kao emanacija u bozanskoj igri. Indijska tradicija je poznavala i razlicite kritike mitskih i religijskih shvatanja, koji su davali prednost naturalistickim i materijalistickim objasnjenjima nastanka i razvoja univerzuma. Jedna od specificnosti indijskih kosmogonija i kosmologija je bilo i operisanje sa velikim vremenskim rasponima, sto su im omogucili indijski brojevi koje je u 13. v. u Evropu uveo Fibonaci. (shrink)

Polazeci od ideje solidarnosti u feministickom diskursu koji se bavi suocavanjem sa prosloscu u Srbiji, rad pokrece pitanje kako i zasto feminizam moze da promislja mnogostruke razlicitosti medju zenama u Srbiji. U radu se raspravlja o idejama solidarnosti, konceptu moralne odgovornosti i suocavanja sa prosloscu na koje referiraju i feministicke teorije i prakse u Srbiji. Rad otvara pitanje o solidarnosti kao o strateskom pojmu i ukazuje na politiku ukljucivanja/iskljucivanja mnogostrukih drugosti u okviru nacionalnog kolektiva. Posebna paznja usmerena je na (...) rodne kategorije i konstrukcije razlicitosti unutar njih koje su ukratko prikazane kroz rezultate analize narativa secanja dve grupe zena u Srbiji - medicinskih sestara i antiratnih aktivistkinja - koji sluze kao ilustracija razlicitosti kojima se problematizuje koncept solidarnosti. Pri tom, ukazano je da subjektiviteti, iskustva i rodne pozicije u medjusobnoj interakciji oblikuju secanja, razlicitosti, ali i odnos prema proslosti. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 43007. (shrink)

By analyzing discursive equalization of the categories of life and death in different spoken and written genres in the 1990s, the author uncovers a number of ideas and strategies around which the discourses guided by this phenomenon are structured. The first part of the paper is aimed at understanding the relation of these categories in Serbian folk culture and possible influences of the latter on recent articulations of the examined phenomenon. In the second part of the paper the central ideas (...) of the phenomenon are identified. These refer to the survival of the nation, "not betraying the ancestors", and ethnic territorialization. From the analysis of different spoken and written genres the conclusion may be derived that the "cancellation of boundaries" between the extremely opposed categories of life and death is made possible by the following discursive strategies: 1. "non-existification", 2. collective individualization, 3. vitalization, 4. mortification, and 5. various combination of the foregoing strategies.. Analizom diskursivnog izjednacavanja kategorija zivota i smrti u razlicitim govornim i pisanim zanrovima devedesetih godina XX veka, autorka iznalazi krug ideja i strategija oko kojih se struktuiraju diskursi usmereni ovim fenomenom. Prvi deo teksta posvecen je razumevanju odnosa ovih kategorija u srpskoj narodnoj kulturi i eventualnim uticajima ove kulture na novije aktualizovanje fenomena koji tematizuje. U drugom delu teksta identifikovane su nosece ideje ovog fenomena, koje se ticu opstanka nacije, "neizneveravanja predaka" i etnicke teritorijalizacije. Iz analize razlicitih govornih i pisanih zanrova proizlazi daje "ukidanje granica" izmedju ekstremno suprotstavljenih kategorija zivota i smrti omoguceno diskursivnim strategijama: 1. "onepostojanja", 2. kolektivne individualizacije, 3. vitalizacije, 4. mortifikacije i 5. razlicitim kombinacijama ovih strategija.. (shrink)

U ovom radu pokušavam razviti ono što nazivam 'analitičkom, farabijanskom' koncepcijom orijentalizma. Motivacija za ovu koncepciju je to što nam pomaže sa zadatkom––koji je identificirao Wael B. Hallaq––da idemo dalje od 'rudimentarnih političkih slogana' vezanih za teoriju orijentalizma i umjesto toga da identificiramo orijentalističku 'psihoepistemičku patologiju' ( Hallaq 2018, 4). Da bismo to učinili ispravno, prema Hallaqu, moramo pronaći metodološku alternativu onoj koja orijentalistički diskurs čini mogućim. Hallaq identificira temeljni problem kao predanost sekularnom humanizmu, a rješenje njegovo napuštanje. Međutim, mislim (...) da je problem dublji, koji se grubo može izraziti na sljedeći način: kako možemo prihvatiti sveprisutnost ideološkog utjecaja bez napuštanja ideje da naše teorije ciljaju (i do neke mjere uspijevaju) predstavljati objektivnu stvarnost––tako da možemo reći da je orijentalizam stvaran fenomen, a ne samo nešto za što slučajno vjerujemo da je fenomen. Koncipiranje orijentalizma unutar farabijanske epistemologije i korištenje analitičkih alata za njegovo razumijevanje (za koje tvrdim da predstavlja jedinstvenu i osebujnu vrstu falibilizma) napreduje tamo gdje druge koncepcije ne uspijevaju. (shrink)

Ako je u antičkom polisu Platona brinulo što se građani samodovoljno oslanjaju na vlastita uvjerenja o vrlinama, ne tragajući za znanjem, današnjeg žitelja globalnog pseudopolisa opčinjavaju simulirane informacije, slike i uvjerenja koja nezamislivim bujanjem kreiraju društvenu svijest. U sjenci masmedijskih pećina uočavaju se obrisi transformirane demokracije koja je sve izloženija silovitim naletima megakorporativnih interesa, dominantnih geopolitičkih utjecaja, kulturnog determinizma i redefiniranog vjerskog fundamentalizma. Usamljenom pojedincu na Agori sve je teže formirati i sačuvati vlastito mišljenje, ideje i vrijednosti. Infoprostor je (...) pokriven globalnom mrežom informacija i podataka, dok čin razmjene simboličkih sadržaja od čovjeka preuzimaju strojevi! Sloboda izražavanja medija je kisik otvorenog, javnog komuniciranja, stup demokratskih građevina, ali problem je u činjenici što čuvari informacijskih ulaza i dalje stražare, ovoga puta pred cyberprostorima.If Plato was upset that people leaned on their own convictions about virtues, without seeking knowledge, present resident of global pseudopolis is obsessed by simulated information, pictures and convictions, which create social consciousness with their hyperproduction. In shadow of massmedia’s caves, contours of transformed democracy can be seen. This democracy is more and more exposed to the interests of megacorporations, dominant geopolitical influence, cultural determinism, and redefined fundamentalism. Under such circumstances, to some lonely individual, “in Athena’s Agora”, is even more difficult to form and keep his or her own opinion, ideas and values. Infospace is covered by global network of information and facts; the process of symbolic exchange is taken off humans by machines. Freedom of speech in media is the air of open, public communication, the pillar of democratic structures, but problem is that watchmen of “information gates” still standing guard, but this time in front of cyber spaces. (shrink)

Tekst razvija idejo interpasivnosti, novega koncepta, oblikovanega po modelu interaktivnosti in ki pokriva vrsto pojavov, v katerih subjekt delegira svojo pasivnost in užitek na drugo osebo ali stvar. Izhodišče je tekst, ki gaje leta 1874 napisal Villiers de 1'Isle-Adam in ki nemara lahko velja za rojstno mesto te ideje. Ta tekst razvija pojem la claque, in predlaga njegovo razširitev, tako da bi ga pretvorili v mehanični aparat. Pričujoči tekst skuša pokazati, daje ta claque mogoče vzeti za vzorec za delovanje (...) želje in njene inherentne interaktivnosti, medtem ko leži ključ do interpasivnosti v neki dimenziji, ki se inherentno razlikuje od želje in seji zoperstavlja, in ki jo je Freud zakoličil kot nagon. Medtem ko se želja vzdržuje skozi svojo nenehno nezadovoljenost, pa je nagon vselej zadovoljen, subjektu priskrbi užitek, pred katerim ga želja skuša obvarovati. Psihoanalizo je tako mogoče dojeti kot proces, ki vodi od struktur želje k strukturam nagona. (shrink)

Článek se zaměřuje na některé aspekty Dantova spisu De monarchia, především na povahu Alighieriho realizace ideje celosvětové monarchie, jež je jedinou zárukou trvalého míru, který je představen jako nezbytný předpoklad plné realizace všech duchovních potencí lidského rodu jako takového. Ačkoliv Dantovy názory vykazují ovlivnění dobovým averroismem, opírá se ve filosofické argumentaci pro upřednostnění vlády jediného celosvětového vladaře o scholasticky interpretovanou aristotelskou metafyziku. Autor konfrontuje základní momenty Dantovy politické filosofie s názory Marsilia z Padovy a především s koncepcemi Tomáše Akvinského. (...) Ačkoliv Dante přispěl k posílení autonomie světského a vymanění se panovnické moci z nároků, jež si osobovalo dobové papežství, vytvořilo jeho zbožštění panovnické moci ideové předpoklady pro zbožštění státu a novodobý etatismus. The study focuses on aspects of Dante`s De monarchia — particularly on Alighieri`s conception of realization of the idea of universal monarchy as the only guarantee of permanent peace. This is presented as a necessary precondition for a full realization of all spiritual potentialities of the human kind as such. Although Dante`s views display an influence of contemporary Averroism, his philosophical argumentation in favour of the rule of one universal monarch is based on scholastic interpretations of Aristotelian metaphysics. Key moments of Dante`s philosophy are confronted with the views of Marsilius of Padua and, particularly, with the conceptions of Thomas Aquinas. It is then argued that Dante contributed to strengthening of the autonomy of the secular order and to liberation of monarchic rule from power claims of the contemporary papacy. At the same time, however, his deification of monarchic rule created preconditions for deification of the state and modern etatism. (shrink)

Razmatrajući pitanje globalizacije u kontekstu filozofije, tekst kreće u pomalo neočekivanom pravcu: ne promišlja o značenju i posljedicama procesa kojeg nazivamo ‘globalnim’ nego umjesto toga nastoji istražiti kakav je utjecaj globalizacije na filozofiju te teorijsku i literarnu produkciju. Umjesto pokušaja da odmah »misli globalizaciju«, tekst nastoji pokazati »što je globalizacija učinila mišljenju«. Za ilustraciju toga nastojanja uzet će se u obzir tri glavna područja koja treba istražiti: Afrika, Latinska Amerika i Indija. Ta su područja izabrana jer predstavljaju reprezentativne regije tzv. (...) »Trećeg svijeta« ili »Globalnog Juga«. Osnovna ideja, preuzeta od P. Hountondijija, jest da filozofska i teorijska produkcija oponašaju onu ekonomsku, a fortiori, zapravo predstavljaju isti proces, što je prikazano na mnoštvu primjera. Nadalje, tekst nastoji pokazati da se usprkos velikim razlikama u hermeneutičkim gledištima, geografskoj udaljenosti i sukcesivnoj tradiciji, cijela filozofska/literarna produkcija »Trećeg svijeta« suočava sa sličnom sudbinom, što može biti posljedicom njena strukturalnog pozicioniranja u suvremenom »sustavu svijeta«. Autori koji dolaze iz »perifernih« područja teorijske produkcije ne suočavaju se samo sa sličnim problemima, nego, kako je u tekstu pokazano, također dijele slične ideje o tome što se može učiniti kako bi se minimalizirala i izjednačila neravnoteža i asimetrična pozicija njihovih kultura. (shrink)

U ovom tekstu pokusacu da protumacim promene kod Nea, glavnog lika trilogije Matriks, na zaledju Platonovih i Dekartovih ideja, kao i Hegelovih iz Filozofije istorije i Fenomenologije duha. Iako?filozofski?, Matriks nije razvucen niti dosadan film: umesto da beskrajno pricaju, likovi neprestano rade i taj ih rad menja. Suprotno rasirenom misljenju, ova interpretacija ne nalazi Dekartovu radikalnu sumnju u prvom delu trilogije, vec ga vidi kao dosledni platonizam. No, u njemu ima kartezijanskih motiva. Rezultat prvog dela jeste hegelovska nesretna svest. Sve (...) je to tek priprema za kljucni momenat cele trilogije, tj. dijalog Nea i Arhitekte. Neova odluka da odabere spas Triniti protumacena je u Hegelovim kategorijama beskonacnog prava subjekta da zadovolji sebe u onom sto radi; zbog toga je sesti Neo nov. Nakon pokazivanja razlika u ciljevima Nea i Agenta Smita, kao i preobrazaja ciljeva ljudi, treci deo teksta bavi se samim krajem Matriks revolucija i analizira ga koristeci Marksove ideje, s referencama na Platona i Nicea. (shrink)

U suvremenom svijetu sve je više visoko stresnih zanimanja. Često se među tim zanimanjima izostavlja ili zaboravlja izuzetno stresan posao pomoracā, čiji radni uvjeti posjeduju više izvora stresa. U članku autori sugeriraju dvije ideje koje bi pomorcima mogle pomoći u lakšem svladavanju poslovnih izazova. Prvi prijedlog je antistresni program koji sprječava uzroke nastanka stresa, kako u poslu tako i u ostalim segmentima života. Drugi prijedlog su radionice za kritičko promišljanje pomoću kojih bi se kod pomoraca mogla poboljšati komunikacija, uravnotežiti (...) međuljudski odnosi, povećati motivacija za profesionalne izazove i usavršavanje, olakšati lociranje problema i njegova rješenja, te smanjiti posljedice stresa.In the modern world there are more and more highly stressful occupations. Often among those professions people omit or forget a very stressful job of seafarers, whose work conditions have multiple sources of stress. The authors suggest two ideas which could help seafarers to overcome work challenges more easily. The first proposal is anti-stress program that prevents the causes of stress, both in professional and other parts of life. Other proposal suggests workshops for development of critical thanking with which participants could improve their communication, facilitate locating of the problem and its solutions, and reduce the effects of stress. (shrink)

Problem duša–um–tijelo, drevno je pitanje koje je mučilo mnoge filozofe. Još od Platona i predstoika mnogi su filozofi pokušavali odgovoriti na pitanja odnosa između tih “dijelova”. Ovaj rad je pregled teorije o holonima koju je predložio Arthur Koestler i njezinih implikacija u modernoj kinematografiji, posebno na primjeru anime filma Ghost in the Shell. Postoje mnoga pitanja koja su aktualna i povezana s problemom duha i tijela, a koja proizlaze iz moderne kinematografije i TV emisija, no obično su zanemarena ili previđena. (...) U tim serijama i filmovima nalazimo suvremene ideje o kiborzima i transhumanizmu koje je spomenuti anime film popularizirao. Većina suvremenih serija bliža je transhumanizmu i postmodernizmu, no zbog opsega članka, biti će spomenute samo imenom.Drugi problem koji se nameće u modernoj kinematografiji je individualizam i egocentrizam koji nije usmjeren na transcendentalno ili čak transcendentno. Namjera ovog rada je pokazati da kroz Koestlerove ideje o holonima moramo uzeti u obzir širi pristup transhumanizmu, te da taj pristup ne smije biti fokusiran samo i isključivo na pojedinca. (shrink)

Na osnovu analize relevantnih mesta iz Dekartovih spisa u clanku se pokazuje da Dekartove ideje reprezentuju stvari u duhu, ali da on nije reprezentacionalista u malbransovskom smislu: kod Dekarta se percipira reprezentovani objekt a ne reprezentacija objekta. Nakon toga, analiziraju se tri smisla ideje kod njega, objektivni, formalni i materijalni, a potom i razumevanje pojmova conceptus formalis i conceptus objectivus kod Franciska Suareza sto cini neposredan istorijskofilozofski izvor Dekartove teorije ideja. U zakljucku se istice centralnost pojma ideje (...) uzete formalno i iznose se razlozi za tvrdnju da u okviru Dekatove teorije ideja reprezentacionalizam i direktni realizam jesu ekvivalentni. Na kraju se daje sumarni pregled uticaja i preobrazaja razumevanja ideja u ranoj modernoj filozofiji. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 179049. (shrink)

Članak razmatra pojam demokracije Johna Deweya u odnosu na ranije i suvremene radikalno ljevičarske ideje. Ističu se slična epistemološka, antropološka i politička stajališta u ovim teorijama. Vrlo je važno odbacivanje ili podcjenjivanje političke demokracije i naglasak na demokratskom životu s ciljem stvaranja novog društva, posve drukčijeg od postojećih društava. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio istražuje razumijevanje demokracije kao nepolitičkog fenomena i kao sinonima za novi oblik ljudske egzistencije u mladog Marxa te kasnijim stavovima Marxa i Lenjina (...) o demokraciji kao »hipokriziji«. Drugi dio analizira Deweyev pojam demokracije kao »načina povezanog življenja« i skreće pozornost na neke značajne podudarnosti i, također, razlike spram Marxovih ranih ideja. Treći dio razmatra razumijevanje demokratskog društva kao identičnog s globalnim društvom u kojem komunikacija među ljudima nije ograničena političkim granicama. U ovom se pitanju također prepoznaju značajne podudarnosti u mišljenju Marxa, Deweya i nekih suvremenih mislilaca . Zaključak je da su politička demokracija i demokratsko društvo kompatibilni, no ideja neke vrste novog nepolitičkog demokratskog društva osim globalnog društva se smatra nerealističnom. (shrink)

Cílem této práce je připomenout odkaz J. B. Kozáka (1888–1974) a hodnotu jeho přednášek na Karlově univerzitě v letech 1949–1952, které měly hluboký význam v souvislosti s novou politickou situací po komunistickém puči v roce 1948. Život J. B. Kozáka byl hluboce ovlivněn jeho církevním vzděláním. Nakonec však získal post profesora filosofie na Karlově univerzitě v Praze. Jako prominentní zástupce Českého kulturního života se stal aktivním členem malého kroužku „pátečníků“ založeného spisovatelem K. Čapkem (1890–1938) a podporovaného T. G. Masarykem (1850–1937). (...) J. B. Kozák obhajoval demokratické ideje, ale jeho sympatie zároveň patřily také sociálně orientovaným levicovým osobnostem (viz například jeho přátelství s profesorem Z. Nejedlým, 1878–1962). Před válkou J. B. Kozák opustil Prahu a začal přednášet filosofii na Oberlin College v Chicagu (USA). Na konci války se však do Prahy vrátil. V létě roku 1945 získal znovu univerzitní post s možností přednášet. Ve vášnivých debatách s marxisty hájil myšlenky humanismu a svobody. Získal si sympatie svých studentů a stal se jejich morální autoritou, kterou zůstal i v těžkých časech politických čistek, kdy byli mnozí jeho kolegové propuštěni. Skutečnost, že si udržel pozici na univerzitě, nijak jeho autoritu nepoškodila. Byl chráněn kvůli svým levicovým názorům před válkou. Navzdory respektu, kterého se mu dostávalo, byla jeho možnost přednášet značně omezena. Připojeny jsou také úryvky jeho „dějin filosofie“ jako volné záznamy jeho přednášek. (shrink)

Rad nastoji da predstavi filozofsku argumentaciju u prilog hriscanskoj ideji stvaranja sveta izlozenu u delu autora iz VII veka Maksima Ispovednika. Maksim Ispovednik je svoje ucenje o stvaranju razvio prativsi filozofske argumente svojih hriscanskih prethodnika, pre svih Grigorija Niskog, Nemesija Emeskog i Dionisija Areopagita. Srz Maksimove argumentcije slicna je ucenju o stvaranju sveta aleksandrijskog filozofa Jovana Filopona, ali njegovo ucenje obogaceno je i idejama pomenutih hriscanskih autora koje on dodatno razvija. Neke od ideja koje cine strukturu Maksimove filozofije stvaranja jesu: (...) petostruka podela bica, koja se vrhuni u podeli na stvorenu i nestvorenu prirodu, zatim pokret stvorenih bica prema Bogu koji je jedini istinski cilj njihovog kretanja, predvecno postojanje sveta u logosima kao izrazima Bozanske volje, Bozje promisljanje ne samo opstih nacela vec i individualnih bica i obozenje celokupne tvorevine kao prvenstvene svrhe stvaranja. Maksim svoje ideje vesto oblikuje koristeci se podjednako aristotelovskim, stoickim i neoplatonistickim filozofskim vokabularom. (shrink)

Platonove refleksije o poreklu, metodama i svrsi umeca tumacenju su mnogo aktuelnije nego sto se to obicno pretpostavlja. U ovome radu nastojacemo da rasvetlimo i kriticki preispitamo da li su njegovi pogledi o hermeneutici, koji se artikulisu u filozofskom razgovoru izmedju Sokrata i Protagore u dijalogu Protagora, adekvatni, konzistentni i jos uvek relevantni. Takodje cemo pokusati da pokazemo kojem su stajalistu u savremenim raspravama o hermeneutici najblize Platonove ideje i stavovi o sustini i dometima interpretativnog umeca.

Autor nastoji da pokaze da je uobicajena podela na?hobsovsku? i?kantovsku? liniju misljenja u sklopu savremene recepcije tradicije drustvenog ugovora potpuno opravdana. U tekstu se takodje naglasava kako se ideja drustvenog kao?moralnog? ugovora, nasuprot izvornijem?politickom? ugovoru, artikulise tek u poznoj?evolucionoj? fazi te ideje, narocito u dvadesetom veku. Najposle, odbacuje se pokusaj redefinisanja kontraktualizma kao neke vrste?konstruktivizma?, buduci da u kontraktualizmu nema nikakvih elemenata?proceduralnog? rasudjivanja koje je, prema opstem uverenju, karakteristicno za?konstruktivisticku? misao. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 43007.

The article considers the idea of astronomy as useful theoretical science as it was promoted by Federik Grisogono, Croatian renaissance philosopher, astrologist and physician in his work Astronomical Mirror. U ntill the Renaissance, theoretical science in principle could not be useful since this followed from the very aristotelian-platonic notion of theoretical science whose assignment was only to consider what is eternal and unchangeable. Theoretical science in any case could not be “useful science”. Grisogono considers possibility of a theoretical science – (...) mathematics – being the highest theoretical and at the same time useful science. For us, of course, astrology is none of this. However, by means of his groundbreaking notion of theoretical science, Grisogono worked towards suspending the traditional notion of the theoretical science, as well as towards opening of new possibilities of establishing the modern idea of science.Dieser Beitrag befasst sich mit der Idee der Astrologie als nützlicher theoretischer Wissenschaft, wie sie der kroatische Renaissance-Philosoph, Astrologe und Arzt Federik Grisogono in seinem Werk Der astronomische Spiegel vertrat. Bis zur Renaissance vermochte die theoretische Wissenschaft grundsätzlich keine nützliche Wissenschaft zu sein, was aus dem aristotelisch-platonischen Begriff der theoretischen Wissenschaft selbst hervorging, deren Aufgabe es war, nur das Ewige und Unveränderliche zu betrachten. Grisogono erörtert die Möglichkeit, dass eine theoretische Wissenschaft – die Mathematik – sowohl die höchste theoretische als auch zugleich eine nützliche Wissenschaft ist. Obgleich die Astrologie dies für uns heute keinesfalls darstellt, hatte Grisogono mit dem grundlegenden Begriff der nützlichen theoretischen Wissenschaft Anteil an der Aufhebung des traditionellen Begriffes der theoretischen W issenschaft und somit auch an der Wegbereitung für die Konstituierung der neuzeitlichen Idee der Wissenschaft.U članku se razmatra ideja o astronomiji kao korisnoj teorijskoj znanosti koju je u djelu Astronomsko zrcalo zastupao Federik Grisogono, hrvatski renesansni filozof, astrolog i liječnik. Do renesanse teorijska znanost načelno nije mogla biti korisna znanost jer je to proizlazilo iz samog aristotelovsko-platoničkog pojma teorijske znanosti čiji je zadatak bio da tek motri ono vječno i nepromjenljivo. Teorijska znanost ni na koji način nije mogla biti “korisna znanost”. Grisogono sagledava mogućnost da teorijska znanost – matematika – bude i najviša teorijska i istodobno korisna znanost. Astrologija to, dakako, za nas nije. No Grisogono je svojim temeljnim shvaćanjem korisne teorijske znanosti radio na dokidanju tradicionalnog pojma teorijske znanosti, pa tako i na otvaranju mogućnosti za konstituiranje novovjekovne ideje znanosti. (shrink)

Članak analizira temu o sreći građana u Sretnom gradu Frane Petrića, iz koje slijedi slika grada u kojemu statuti doprinose jačanju povjerenja i moralnosti. Ako je utopija po definiciji okrenuta budućnosti, Petrićeva se, naprotiv, čini okrenuta prošlosti, rekonstrukciji sretnog grada patrijarhalnog uzora, kakav je tek rijetko ostvaren u povijesti čovječanstva, kao npr. onaj Sezostrisov u drevnom Egiptu. Zbog spominjanja Verone, uz drevnu Atenu, vjerojatno se u talijanskoj kritici uvriježio »mit o Veneciji«, o gradu s tisuću »korisnih« djelatnosti, na koji je (...) Petrić mogao misliti pri sastavljanju svoga prvijenca posvećenog »Presvijetloj gospodi Vigeriju i Girolamu dalla Rovere«. No, taj se mit uopće ne može nazrijeti u ovom Petrićevu djelu. Antropomorfna shema »traktata« vodi nas do Petrićeve ideje o identifikaciji grada s čovjekom, kao tijela s dušom , ali nas imena u posveti jasno vode do dinastije Della Rovere, koja je upravljala Petriću suvremenom kneževinom Urbino , i koja je od početka Cinquecenta nametnula novi lik ‘vladara’ i osuvremenjenu predodžbu ‘dvorjanina’, te si osigurala međunarodnu slavu zahvaljujući mecenatskom poticanju svake vrste umjetnosti.The paper deals with the happiness of citizens in The Happy Town by Frane Petrić, where a picture of the town in which statutes and regulations contribute to the strengthening of trust and morality is portrayed. If utopia is by definition directed towards the future, Petrić conversely turns his utopia towards the past, towards the reconstruction of a happy town according to the patriarchal pattern, which was only rarely achieved in the history of mankind, like for instance during Sesostris in ancient Egypt. Due to the mention of Verona, alongside ancient Athens, ‘the Venice myth’ became customary in Italian criticism, implying the town with thousand “useful” utilities, to which Petrić might have referred as he compiled his debut work dedicated to “Their Serenities Vigerio and Girolamo dalla Rovere”. However, that myth cannot be noticed in this Petrić’s work. The anthropomorphist scheme of the “tractate” reveals Petrić’s tendency to identify between man and town, soul and body , but the names in the dedication clearly point to Della Rovere dynasty who governed the Principality of Urbino and who imposed, from the beginning of Cinquecento, a new image of the ‘ruler’ and the modernised conception of the ‘courtier’, ensuring thereby their international fame by being patrons to all arts at the time. (shrink)

Polazeci od jedne Fukoove opaske o vaznosti Kantovog razumevanja prosvetiteljstva za modernu filozofiju uopste, u ovom tekstu pokusavamo da sledimo trag veze izmedju pitanja o aktuelnosti, prosvetiteljstva i moderne kod Kanta. Ideje slobode i subjektivnosti uocavamo kao nezaobilazne za razumevanje kantovskog prosvetiteljskog projekta i njegove aktuelnosti. U tekstu pokusavamo da pokazemo kako se kod Kanta nailazi na specificno moderno shvatanje aktuelnosti koje ima dalekosezne ontoloske posledice, narocito u pogledu kategorije mogucnosti. Na osnovu sprovedenih analiza dolazimo do teze da se (...) odgovor na pitanje o aktuelnosti prosvetiteljstva ispostavlja kao ulog u borbi za ostvarenje nemoguceg. (shrink)

U ovom tekstu ćemo istražiti na koji način i na kojoj osnovi je ideja napredovanja doživela svoju transformaciju u neoplatonizmu i hrišćanskoj teologiji. Pokazaćemo da se elementi ove ideje javljaju kod Plotina i pojedinih patrističkih autora, ali da je konačno uobličenje i razradu doživela prvenstveno u delu svetog Grigorija Niskog, koji je priznat kao najzaslužniji za njeno postuliranje.

Shvaćajući kulturni pluralizam kao činjenicu suvremenog liberalno demokratskog društva, uočava se njegova problematičnost u odnosu na same liberalno-demokratske ideje. Demokracija polazi od prava većine, a liberalizam polazi od pojedinca kojemu su osigurana temeljna prava i dužnosti zanemarujući činjenicu njegova mogućeg pripadanja manjinskoj kulturi. Može li se odgovor na zahtjev kulturne različitosti pronaći isključivo u teoriji ljudskih prava ili je potrebno dopustiti postavljanje posebnih prava za pripadnike različitih manjinskih kultura? Je li takva posebna prava dovode u pitanje ideal jednakosti koji (...) se oduvijek smatrao temeljem pravednih odnosa? Will Kymlicka, polazeći sa svog liberalnog stajališta, navodi kako jedna obuhvatna teorija pravednosti u multikulturalnom društvu treba uključivati i opća prava, koja su pripisana svim pojedincima bez obzira kojim skupinama pripadali, ali i određena grupno-diferencirana prava ili »specijalni status« za manjinska prava.Understanding cultural pluralism, as a fact of the modern liberal democratic societies, it is problematic regarding the very liberal democratic ideas. Democracy starts with the majority rule, and liberalism is based on the individual, whose basic rights and duties are ensured, disregarding the fact of possible belonging to a minority culture. Can the answer to the demand of cultural diversity be found exclusively in the human rights theory or must we allow the setup of special rights for the for the members of different minority cultures? Do such “special rights” question the ideal of equality that was always considered to be a base of justice? Will Kymlicka, starting from his liberal standpoint, states that a comprehensive theory of justice in multicultural society must include both the general rights ascribed to all individuals, regardless of which groups they belong to, and the specific group-differentiated rights or “special status” for minority rights. (shrink)

U svom remek- djelu, Proces i realnost (1929.), s podnaslovom Rasprava s područja kozmologije, Whitehead se bavio kozmologijom kao dijelom svoje opće metafizike procesa. Metafizika traga za najopćenitijim načelima realnosti. Kako je rekao, »to je znanost koja želi otkriti opće ideje koje su neophodne za analizu svega što se zbiva « (RM 84). Metafizika stoga traga za načelima koja su nužna u svim mogućim svjetovima ili kozmičkim epohama, a kozmologija otkriva pomoću promatranja onoga što su primjeri za naš aktualni (...) svijet ili ovu kozmičku epohu. (shrink)

Clanak je posvecen kratkom pregledu istorijata Spomenika ubijenim evropskim Jevrejima u Berlinu kao veoma dobar primer toga koliko dugo moze proteci od ideje do njene realizacije, kao i koliko zucna moze biti rasprava oko toga kako i koga se secati. U nadleznosti Savezne fondacije?Spomenik ubijenim evropskim Jevrejima? takodje su i Spomenik ubijenim Romima, Spomenik posvecen homoseksualcima progonjenim tokom nacionalsocijalistickog rezima i Spomenik masovnom ubijanju pacijenata dusevnih bolnica. Osim toga, autor analizira inicijative i resenja za druge spomenike u glavnom gradu (...) Nemacke Neue Wache, kao i spomen-podrucje koncentracionog logora Zaksenhausen nadomak Berlina. (shrink)

U radu se najprije razmatra značaj Nietzscheovih ideja za genezu i razvoj književnoteorijskih koncepcija Harolda Blooma, pri čemu je najveća pažnja posvećena revizionističkim temeljima ideje »straha od utjecaja«, kao i Bloomovoj polemici s onim suvremenim teorijskim orijentacijama koje je objedinio pežorativnom oznakom »škola resantimana«. Potom se pojedini elementi Bloomove poetike sučeljavaju s ničeanskim naslijeđem prisutnim kod dvojice filozofa, Michela Foucaulta i Richarda Rortyja, da bi se ukazivanjem na sličnosti i razlike – ali i na stavove koje su o naznačenim (...) pitanjima zauzeli autori poput Gillesa Deleuza i Paula de Mana – potvrdilo kako Nietzscheovo djelo, pored ostalog i zahvaljujući mogućnostima različite interpretacije, posjeduje ona svojstva koja Bloom naziva »kanonskima «. (shrink)

Aristotelov nauk o navici, osim toga što je važan i bogat u sebi, predstavlja temelj potpunijeg shvaćanja njegove teorije o vrlinama, a time i njegove cjelokupne etike. Osnovne ideje ove problematike kroz cijelu povijest filozofije često su budile interes, a i danas njegov nauk tvori jezgru razmišljanja o navici, te je neminovno polazište suvremenih spekulacija. Stoga ćemo se uz obradu glavnih tekstova o navici u Aristotelovim djelima osvrnuti i na interpretaciju talijanskog filozofa Luigi Pareysona, koji smatra da je Aristotelova (...) originalnost u ideji vezivanja dvaju različitih pojmova éthos i héxis. Pareyson osobito osvjetljava vezu u kojoj éthos završava da bi dao mjesto héxisu te objašnjava kako héxis može proizići iz éthosa.U prvom redu iznijet ćemo razliku i odnos između héxis i éthosa te kako oni mogu biti izvor navici, koja je kao takva rezultat i uvjet čovjekova djelovanja. Po Aristotelu, preko ponavljanja čina navika omogućava da čovjek bude onakvim kakvim se sam čini, pri čemu se događa prijelaz sa slobode na neophodnost, te s truda na spontanost. Drugim riječima, one radnje koje su samoj volji u početku predstavljale napor i trud, nakon postizanja navike iste radnje obavlja spontano i lako. Ovu vlastitost navike Aristotel smatra vrlo važnom u odgoju i politici radi čega se može reći kako je ova tema i u današnjem vremenu vrlo aktualna.Besides being important and rich in itself, Aristotle’s concept of habit represents the foundation of a more comprehensive understanding of his theory of virtues, and with it his ethics as a whole. Throughout the entire history of philosophy the underlying ideas of this issue have frequently generated interest; even today his teachings lie at the very core of one’s reflections on habit and are inevitably the very starting point of contemporary speculations. Thus, in addition to analysing Aristotle’s main texts on habit, this paper also examines the interpretations given by the Italian philosopher Luigi Pareyson, who holds that Aristotle’s originality lies in the idea of linking two different concepts, namely éthos and héxis. Pareyson sheds light on the relation in which ethos ends in order to make room for héxis, and further explains that the latter can issue from the former.The authoress first expounds the difference and relation between éthos and héxis, as well as the way in which they can be the source of habit, which is – as such – both the outcome and condition of man’s deeds. According to Aristotle, by repeating acts, habits enable man to be such as he appears to be to himself, in which freedom transforms into necessity and effort into spontaneity. In other words, once the acts that were initially effortful and laborious to the will become a habit, the will does them spontaneously and with ease. Aristotle considers this property of habit vitally important in education and politics, due to which it can indeed be said that this topic is current even today. (shrink)

Osnovno pitanje koje rad pokreće je na koji nam način istraživanje ideje univerziteta omogućuje da danas pred njom otvorimo nove horizonte? Fichteovo, Schleiermacherovo i Humboldtovo inzistiranje na obrani autonomije univerziteta stvorilo je novi problem – sudbinsko vezivanje univerziteta za državu pokazalo se kao preveliko breme. Pritisnut zahtjevima države za proizvođenjem profesionalne kompetencije, u svijetu koji je sve više insistirao na administrativnoj i privrednoj funkcionalnosti i efikasnosti, univerzitet se sve više udaljavao od svojih modernih prosvjetiteljsko-humanističkih okvira, odnosno, od proklamirane emancipatorske (...) uloge znanja. Međutim, on je jednako bio žrtvom visoko podignutog tona kojim je bio praćen govor filozofa njemačkog idealizma. Univerzitet tako biva razapet između znanosti, nacije i države. Ideja univerziteta se time pretvorila u ideologiju univerziteta. Dijagnoza je glasila da je univerzitet ostao bez svoje ideje. Tako se danas odgovor na pitanje ima li ideja univerziteta još uvijek snagu legitimizacije same institucije, kod Habermasa, Lyotarda i Derridaa, poklapa s pokušajem »buđenja« samih živih aktera univerziteta, profesora i studenata. Današnji put filozofije u nekakvo novo legitimiziranje univerziteta moguće je samo ako ova revidira svoj stav prema toj instituciji. Možemo li re-legitimiziranje univerziteta shvatiti kao jedan novi vic?!Die Grundfrage dieser Studie ist wie diese Forschung uns ermöglichen könnte, vor der Idee der Universität einen neuen Horizont zu öffnen. Fichtes, Schleiermachers und Humboldts Behharen auf der Verteidigung der Autonomie der Universität hat ein anderes Problem verursacht – schicksalhafte Beziehung der Universität mit dem Staat, die sich als zu schwierige Belastung erwiesen hat. Unter dem Einfluss des Staates eine professionelle Kompetenz zu produzieren, in der Welt, die an Verwaltungs- und Wirtschaftlichsfunktionalität und Leistungsfähigkeit zunehmend insistierte, entfernte die Universität weiter von ihren modernen aufklärerisch-humanistischen Rahmen, d.h. von der verkündigten emanzipatorischen Rolle des Wissens. Die Universität war, aber, gleichartig das Opfer des hoch gehobenen Tons, mit dem die Philosophen des deutschen Idealismus über sie gesprochen haben. Damit wird die Universität zwischen Wissenschaft, Nation und Staat verspannt. Die Idee der Universität verwandelte sich in die Ideologie der Universität. Die Universität ist ohne ihre Idee geblieben. So heute zustimmt, bei Habermas, Lyotard und Derrida, die Antwort auf die Frage ob die Idee der Universität immer noch die Institution selbst legitimieren könnte, mit dem Versuch des Erwachens der „lebendigen Akteure“ der Universität, Professoren und Studenten. Der heutige Weg der Philosophie in eine neue Legitimierung der Universität ist möglich nur wenn sie ihre Haltung zu der Institution revidiert. Können wir die Re-Legitimierung der Universität als einen neuen Witz verstehen?! (shrink)

Autor se bavi razmatranjem Jaspersovog shvatanja krize i razaranja ideje univerziteta i njegovim pokusajima da u svojim radovima iz 1923. godine i 1945. godine izvrsi rehabilitaciju ove ideje. Autor pokazuje da se Jaspers u svom razmatranju ideje univerziteta oslanja na premise izvedene iz implicitne sociologije nemackog idealizma. Za Jaspersa su institucije forme objektivnog duha koje mogu da funkcionisu samo dotle dok u zivoj formi ovaplocuju ideju koja joj je inherentna. Cim je napusti duh, institucija se okamenjuje u (...) nesto sto je samo mehanicko, poput organizma bez duse, koji se raspada u mrtvu materiju.. (shrink)

Author considering, appearing and existing modern idea about university like one of the most important institution of knowledge which is arise in modern epoch. In this work particular attention will be initiated on considered different ideas and conception university which were before so-called Himbolt?s idea of university which has global disposition and which is in the last two centuries regardless on period of crisis, had dominant position in contemporary high school education.. The second part of work is consecrated on analysis (...) constitute the first Serbian university. In this part of work will be analyze different treatise and projects of university which are during 19. and on the beginning of 20. century arise in circle of Serbian intellectual elite in which are essentially influence at form of institutionally profile the first Serbian university. The third part of work surround there different phase of develop on university and university education in Serbia in XX and on the beginning of XXI century. The first phase present the time between two war; the second phase is consecrate the time of and the third phase consecrate the last decade of XX and the first decade of XXI century in which are tempestuous changes in society announce new searching and fundamental over questioning the state in our high school institution with primary target that theirs work coordinate with standard of European universities and that way accomplish theirs integration in net of European universities. Autor razmatra uslove nastanka srednjovekovnog univerziteta, shvacenog kao korporacije fakulteta, i govori o filozofskim idejama koje su uticale na stvaranje i sirenje moderne ideje univerziteta, sigurno jedne od najznacajnijih institucija znanja koja je nastala u modernoj epohi. U ovom radu posebna paznja bice posvecena razmatranju razlicitih filozofskih ideja univerziteta koje su prethodile stvaranju tzv. Humboltove ideje univerziteta koja je u poslednja dva veka, bez obzira na periode krize, imala u savremenom visokom skolstvu dominantnu poziciju. Drugi deo rada posvecen je razmatranju procesa konstituisanja prvog srpskog univerziteta. U ovom delu rada bice analizirane razlicite rasprave i projekti univerziteta koji su tokom 19. i pocetkom 20. veka nastali u krugovima srpske intelektualne elite i koji su bitno uticali na institucionalni karakter i obrazovni profil prvog srpskog univerziteta. Treci deo rada obuhvata razmatranje cetiri razlicite faze razvitka modernog univerziteta i univerzitetske nastave u Srbiji u XX veku. Prvu fazu cini period od osnivanja Beogradskog univerziteta do pocetka Prvog svetskog rata. Druga faza je posvecena razmatranju univerzitetskog obrazovanja u medjuratnom periodu, a treca i cetvrta faza obuhvataju analizu razvitka i funkcionisanja univerziteta u doba komunizma i pocetak tranzicije. Burne promene u nasem drustvu devedesetih godina XX veka, najavile su nova traganja i temeljna preispitivanja stanja na nasim visokoskolskim institucijama s osnovnim ciljem da se njihov nacin i program rada uskladi sa savremenim evropskim univerzitetskim standardima i na taj nacin pripremi njihovo integrisanje u mrezu evropskih univerziteta. (shrink)

Tato stať je zamýšlena jako úvod do spojité problematiky explikace pravdivosti a sémantic-kých paradoxů, které onu explikaci pronásledují. Tyto paradoxy jsou viděny jako prostředek ukázání, že nedostatečně promyšlená explikace našeho pojmu pravdivosti (významu pravdi-vostního predikátu) je explikací nevyhovující. Poté jsou předvedeny rysy obou klasických přístupů, Russellovy teorie typů a Tarského hierarchie metajazyků. Nakonec jsou podány zá-kladní ideje hlavních názorových škol, které přišly poté.

Humani razvoj je?proces povecavanja stvarnih sloboda koje ljudi uzivaju?. Shodno tome, povecanje mogucnosti izbora bi trebalo da bude cilj javnih politika koje u fokus stavljaju humani razvoj. Prilikom procene nivoa humanog razvoja, njegovog poredjenja sa dostignucima drugih zemalja, kao i analize razlicitih predloga prakticnih politika, donosioci odluka se moraju oslanjati na precizne pokazatelje nivoa humanog razvoja. Posto bruto domaci proizvod ne moze posluziti ovoj svrsi, javila se potreba za adekvatnijom merom i formiran je indeks humanog razvoja. Cilj ovog rada je (...) da utvrdi da li indeks humanog razvoja odrazava osnovna nacela koncepta humanog razvoja. Argumenti predstavljeni u okviru ovog rada upucuju na zakljucak da HDI ne odrazava u potpunosti sve ideje humanog razvoja. Buduci da je koncept humanog razvoja mnogo siri nego sto to bilo koji pojedinacni indikator moze da predstavi, nivo humanog razvoja bi trebalo ocenjivati pomocu nekoliko razlicitih indikatora. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 47009: European integrations and social and economic changes in Serbian economy on the way to the EU i br. 179015: Challenges and prospects of structural changes in Serbia: Strategic directions for economic development and harmonization with EU requirements. (shrink)

U radu se polazi od sagledavanja Mekintajerovog pojma?obrazovane javnosti?, najpre, u sklopu njegovog predavanja Ideja obrazovane javnosti, a zatim, i u zakljucnim poglavljima Tri rivalske verzije moralnog istrazivanja, gde ovaj pojam biva konkretizovan na pitanje o mestu univerziteta u savremenom drustvu. Interpretirajuci stavove koje Mekintajer zastupa u ovim radovima kao tematizaciju pitanja o?uslovima mogucnosti? ostvarenja?liberalno-prosvetiteljskog obrazovanog projekta?, kriticki se ispituje njegovo odredjenje?samostalnog misljenja?, pre svega, kroz problematizaciju odredjenja odnosa izmedju?samostalnog misljenja? i?standarda racionalne argumentacije? koje je ponudjeno u navedenim radovima. Teza (...) od koje polazimo jeste da Mekintajerova reafirmacija?ideje obrazovane javnosti? predstavlja ne samo njegov odgovor na pitanje o ciljevima obrazovanja, vec i poziv da humanisticke nauke budu aktivnije ukljucene u raspravu o pitanjima koja su znacajna za drustvo. (shrink)

U radu se analizira institucionalizacija ideje evropskog gradjanina u promenama sadrzanim u Lisabonskom Ugovoru. Zakljucak je da promena ima u odnosu na vazece dokumente koji tvore EU, da se one najbolje mogu razumeti preko 'pragmatickog modela' analize individualnog i grupnog identiteta i da one impliciraju uvecanje demokratskog potencijala kategorije evropskog gradjanina.